TRAZIM SAMO DA MI VRATIS OSMEH...
TREBA MI U OVAKVIM DANIMA...
DA MOGU IZACI PRED LJUDE
I USPESNO ODIGRATI PREDSTAVU...
’’NIJE MI NISTA’’...
A SVASTA MI JE...
Tetovirala sam dusu tobom,
a lepo su mi rekli da se tetovaza
ne skida.

Kidam, al neide...

петак, 11. март 2011.

SMRT






Ja nikada nisam umrla do kraja.
Mislim, ako smrt uopste ima svoj pocetak i kraj.
Sigurno bi svet bez mene bio mnogo lepse mesto, ali nisu mi dali. Taman bih ja pocinjala da umirem, neko bi me oziveo. I rodila bih se kao Feniks u necijem srcu, a onda opet umirala, da nikad ne umrem, kao macka sa devet zivota. Uvek mi je bilo tesno u tudjim grudima, pa sam se sirila po mozgu i ekstremitetima, i svakakve sam stete tamo pravila, i krv bi jurnula u usi a pritisak skocio, ubrzala bi puls do usijanja, i kad bi te grudi pozelele da puknu, ja sam ponovo bila slobodna da umrem...slobodna...da zivim. Ponovo.






SECANJE






secas li se kako smo se setali preko mosta?
brojala sam,jedne veceri zaustavio si me 16 puta da bi me poljubio...
secas li se nase klupe,tamo,kod banjaluckog...kod terena...
secas li se naseg zidica...kada si me imitrirao kako zvucim kada kazem "breskvica"...
secas li se gitare i tvog sviranja i mog pevanja u 2 ujutru...
secas li se,tvog sladoleda od karamele i mog od jagode...
secas li se...

secas li se mog lica,mog mirisa,osecaja drzanja moje ruke u tvojoj,...secas li se dodira mojih usana... mog pogleda... secas li se icega...

ja sam zaboravila...

danas sam prvi put prosla svim tim mestima,sa njim,i sve je to dobilo neku novu notu...kao da sam tu prvi put...
setila sam se tek u povratku,a opet,cak i tada,osecaj je bio kao...kao...
kao da sam procitala davno u nekoj knjizi ili videla u nekom filmu,kome se sad cak ni imena ne secam...

i pokusavala sam da se setim tvog mirisa i tog osecaja drzanja za ruke...i pogleda...ma bilo cega...
ali nisam uspela...

ostao si zaista kao neko magnovenje u mojoj glavi...
secas se kada sam ti rekla da mi je u mislima ostao urezan tvoj lik kada si imao 17godina...
eto,posle svega,u mislima mi je od tebe ostao upravo,taj lik,lice sanjivog decaka od 17godina...

i nista vise...

kao da te nikada nisam ni volela,kao da nikada nisam patila,kao da nikada nisam oprastala sve tim sanjivim ocima decaka...

posle svega,hvala ti...
sto sam osetila prvi put,kako je voleti i biti voljen...
kako je patiti,biti povredjen "do srzi",...
kako je zeleti iscupati nekog iz sebe... uma,srca,duse...
kako je osetiti da je pored tebe pogresan...
a opet,radovati se retkim trenutcima srece...i osmeha...

hvala ti,sto sam to,dozivela i prEzivela onda,sa tobom...da bih sada cenila i zivela za ovo sada...
sto je sada jesen divna...i sto cvece lepse mirise...

hvala ti sto smo nekad bili ono sto sada nismo,jer sam sada ono sto sam oduvek zelela da budem...






JA SAM




Ja sam žena.
Iskonsko zlo.
Za tebe milosti nemam.
Sa mnom ćeš dotaći dno.

Dno života, poroka, ali i strasti.
I puno, puno ćeš patiti,
Dok mi ne platiš za sve trenutke slasti.
Sve ću ti, dragi, naplatiti.

Za tebe sam svetlost,
Ali ja sam mrak.
Misliš da sam nevina i bezgrešna.
I bolje što ne znaš - ja sam pravi vrag.

Za tebe ja sam žena - anđeo,
Sa strašću neobuzdane đavolice,
Zato mi i daješ da upravljam tobom,
I ne vidiš moje pravo lice.

Ispunjavaš sve moje prohteve,
Dok strasno šapće mrak.
Uzeću ti sve, jer ti si moj rob.
Sa usana ću ti ispiti poslednji dah.

Dobro te poznajem. Zato ti i dolazim u snove,
Jer znam da sam tada tvoja tajna bludnja.
Dok me sanjaš, i goriš za mnom,
Moje ime biće tvoja reč sudnja.

Da, to sam ja, dragi, tvoja voljena žena.
Ali, i iskonsko zlo.
Za tebe milosti nemam.
Pomoći ću ti da dotakneš dno.




                                                                                                                                        




VRATI ME
Probudila sam se u 5,30h..potpuno budna..bez snova u glavi ..u kojoj si bio samo ti..moja prva jutarnja misao..
Protegla sam se i ustala svesna da necu moci ponovo da zaspim..
Pustili su grejanje ali neka jeza me je prodrmala pa obukoh bade mantil i carapice na noge..
Otsetala sam do kuhinje ..stavila lonce i skuvala kafu.Pustila muziku..
Uzela cigarete..casu vode ..solju sa kafom i sela da pijem..polako..tiho..sama...
U glavi mi je prazno ..samo se ti kreces mojim mislima..
volim u ovakvim trenucima da mislim da me sanjas i da ne prodje dan da te neka sitnica ne potseti na mene.
Volim da te zamisljam kako spavas ..lezeci na ledjima.u gacicama i majci..rascupane kose..blago otvorenih usana..rasirenih nogu..
otkriven...spavas mirno i spokojno..a ne bih te budila..
posmatrala bih te mirno zeleci da upijem svaki delic tebe ..svaki dah koji ispustis,svaki trzaj telom..svaki pokret..
Volim da te zamisljam kako se ujutru spremas na posao.
Kako rukama poravnjavas kosu i kako kad se brijes, dok gledas svoj odraz u ogledaju vidis mene.
I kako se kad te zabole sinusi i glava, setis koliko puta sam te nagovarala da kupis antibiotik. i kako sam te smarala da ga pijes
i da pocnes tu tvoju kosu da susis fenom i kada je hladno da nosis kapu.
A rekao si mi..Slusao sam te i isao kod lekara..pio lekove i tablete..zato sto si me ti terala na to..
zbog tvoje upornosti i zelje da mi bude dobro..
Smeta mi cigareta..prestacu iako me cini smirenijom..zavrsavam kafu..uzimam gutljic vode..
obuci cu trenerku..patike..jaknu..napolju je sest stepeni.izvescu kuce..jutros cemo do parkica na krstu..
usput da kupim jogurt i hleb..nestalo mi... i pomorandze,iako ne znam ni sta ce mi ..jedem malo i retko...
teram sebe da ne mislim na tebe..pokusavam da budem cool riba..da me bas briga..
i da kazem sebi da nisi jedini muskarac na ovom svetu..a jesi..
meni jesi jos uvek i zato zavaravam sebe...svesna da se nikada necu moci rastati od tebe do kraja..
uvek ces najvecim delom moje duse biti moje srce ..moja ljubav....
Nedostajes mi. ******. I znam da mrzis kad psujem, jer mi ne pristaje.
Pre tebe nisam znala sta znaci nedostajati, plakati, ceznuti, boleti... a ni voleti.
Nisam znala da u jednom danu mogu da te volim do smrti i isto toliko jako mrzim i proklinjem.
Nedostaje mi sve tvoje
I eto...
Sad ne znam kako da zavrsim... Ne znam kako dalje..
Mislim... znam... moram dalje...
Negde postoje razbijeni delovi nas. Ako ih nadjes, sastavi ih, ili mi vrati mene, da se imam dok svet ne okopni.

I ne volim april....                                               






уторак, 8. март 2011.






                                                 SRECAN PRAZNIK DRAGE MOJE DAME