 |
| POPICU TI SNOVE |
Zivis tamo nekim cudnim zivotom
ogradzen plotom od neprospavanih noci,
iscedzen sok od mesecevih trski
stoji ti pored pera, mrski su ti dani,
dok natapas oci mirisom magle
vani svicu bestidne
zore.
Ustani!
Otvori Afroditina vrata.
Pocni opsivati jutra okvirima
od zlata.
Natoci i meni malo tvojih snova,
Opicemo se i razbijati tugu.
Na crepovima krova slikacemo
dugu i cup ljubavi.
Pridzi mi,
ogrni me tvojim slovom i
okuj me suzama, stavi svoj
osmeh na moje oci
pijane,
i natoci jos jednu, picu tvoje
snove sve dok
ne svane.
Нема коментара:
Постави коментар