SAMOCA

SAMOCA

Prekaljena je
ova samoća,
Kao najoštriji mač,
u svojim koricama,
Zarđala,
zapekla,
od sopstvene,
neobrisane krvi
na njima,
Sedamdeset i sedam
puta kovana,
i samo u rukama,
svog kovača
bila upotrebljena,
Prekaljena,
u živoj vatri,
surovih sudbina...

A sada krta,
lomljiva,
Boli svaki ubod,
svaki rez,
Slučajni i namerni,
prošlih godina,
Svaki dodir,
hladnog čelika,
na golim grudima,
Podseća,
kako je gorka,
ova praznina,
Ova samoća,
koja ništa ne obećava,
samo oduzima,
Nedužnim,
napaćenim,
ovo malo života...

Boli,
svaka pala zvezda,
sa ovog tamnog neba,
u mojim očima...