TRAZIM SAMO DA MI VRATIS OSMEH...
TREBA MI U OVAKVIM DANIMA...
DA MOGU IZACI PRED LJUDE
I USPESNO ODIGRATI PREDSTAVU...
’’NIJE MI NISTA’’...
A SVASTA MI JE...
Tetovirala sam dusu tobom,
a lepo su mi rekli da se tetovaza
ne skida.

Kidam, al neide...

понедељак, 18. октобар 2010.

M I N A 66

mina66






   Naslov: : "MINA PISE SRCEM" - (poezija)


Secanje

Secam se , dete sam bila jos
Kada sam s bakom setala poljima sela mog
Rece mi baka tada, vidis tamo ispod one sume
Tu je nekad stara kuca bila, u kojoj se tvoja baka rodila
Tamo su bila vrata, eno ga kucni prag
Na sred kuce ognjiste je bilo, visoko se dim iz dimnjaka vio
Ispred kuce tresnja slatka

A ja gledam i ne vidim nista
Ispred nas samo bujad i kamenje sivo
Od tresnje ni traga ne osta
Samo u secanju bakinom jos zivi ta kuca
Moje je oci ne mogu videti

Tamo dole pored puta, nikla je nova kuca
Zidovi od brvana, prozori mali zeleni
Ispred, prag veliki kameni
Stala je bila iza kuce sa saerom punim sena
U toj kuci toploj majka je mene rodila
Secam se mirisa mleka i hleba sto baka pece
Secam se pokosenog sena i zvuka
Volovskih kola dok tockovi o kamen udaraju
Vocari su bili puni sljiva,
jabuka petrovaca, blagaca i onih kiselih crvenih
Opale jabuke lezale su po travi i cekale da ih pokupimo
A mi deca, razdragana, trcali smo po vocaru
I gadjali se njima, bilo je i suza
Ali najvise je bilo smeha i ljubavi

Danas sam ja baka moja
Pred pustom kucom stojim
Pustom do temelja, do kamena
I kazem sinovima mojim
Ovde je nekad kuca bila
u kojoj se vasa majka rodila
Ovde su bila vrata, eno ga kucni prag
Dole nize ispod kuce jos stara lipa stoji
Ona je svedok da sam tu nekad bila
Po granama njenim da sam se pela
I sanjala snove kroz krosnje mirisne njene
Tad nisam znala da sve ce nestati
Da vihori besni sve ce polomiti
Sve, sem secanja i slika koje u srcu nosim 


Autor:Mina

Нема коментара:

Постави коментар