Prosle su godine a ja te jos uvek cekam
Da mi dodjes nasmejana putem
Onako razdragano iduci u susret
Noseci u ocima suncev sjaj
obojen u dugine boje
Takve su bile oci sestre moje…..
Kao kad cekas najavljenog gosta
A on samo sto nije
Tako i moje srce ceznju krije
Za onim cega vise nema
Tako obicne stvari mi nedostaju
Da se naljutis na mene
A ja da te zasmejem
Da ti pokazem sta sve znam
Da te obradujem
Tugu sam krila od tebe
I pricala gluposti razne
Nosila samo belo
Da oteram slutnje crne
Dok sam se od tebe oprastala
Jedinu sam zelju imala
O, boze pretvori mi srce u kamen !
I ne daj suzi da kane, jer
svaka suza moja je so na njenu ranu
Neka ponese osmeh moj da je greje u noci
O, boze daj mi snage dok je drzim za ruku
da ne oseti damare moje, jer srce ce mi puci
O, boze daj mi snage da je pustim da ode
Ovim brodom crnim sto plovi kroz crne vode
Prosle su godine a ja jos uvek nizem
Bisere crne od suza i pitam se iznova
Zasto ode andjeo koji je sirio krila
Gde god da je njena sestra bila
Bila si moja vila, moj andjeo cuvar
Znala si i pre mene sta moje srce zeli
I nema utehe ni zaborava
Kad pola srca ti ode, dusa zauvek boli !
Нема коментара:
Постави коментар