TRAZIM SAMO DA MI VRATIS OSMEH...
TREBA MI U OVAKVIM DANIMA...
DA MOGU IZACI PRED LJUDE
I USPESNO ODIGRATI PREDSTAVU...
’’NIJE MI NISTA’’...
A SVASTA MI JE...
Tetovirala sam dusu tobom,
a lepo su mi rekli da se tetovaza
ne skida.

Kidam, al neide...

недеља, 17. октобар 2010.

ZIVOT


ZIVOT




Zivot ima tri etape. Prve dve su slutnja i delovanje, a za trecu se nadam da cete je tek osetiti ako vec i niste. Sledeceg jutra pocinje neko novo sutra...moje, tvoje...nase. Iza ugla ceka novi svetao dan... nova staza i novi putnici. Nepoznato, netaknuto sutra. Iza dana krije se tama, iza meseca sunce... posle kise sledi duga. Nebo je prelepo. Beli oblaci kao grumeni vate razbacani po plavetnilu bude neko novo osecanje... neku radost.

Mozda ce i vekovi proci ali zvezde ce i dalje na nebu blistati. A ne znam zasto sam toliko padalica videla. Ne znam da li je to dobro ili lose... i da li se te zelje ostvaruju. Plove secanja u obliku jedne zvezde, poput sapata i prevrelih zelja. I onda potonu kao ponoc. Obamru osamljene i prazne... od dobra i zla, od slutnje i same spoznaje. Odlaze u ono od cega sam ih htela sacuvati...zaborav. Dolaze nove zelje zagrljene ogrtacem nadanja. Jos uvek zora za zorom dolazi nakon svake noci. Sveze jutro, nove misli. Lepsi osecaj i mrzovolja za ustajanjem iz kreveta. I onda su misli kao suncokreti. Okrecu se prema nestvarno blestavoj, misterioznoj svetlosti. Suncu koje porazava tamu.



Ako ne razumes mene, tesko ces razumeti moje reci i moje pisanje. Tesko ces razumeti bujicu reci ako iz tebe ne izvire jedna takva. Neces ih doziveti ako ne umes da sanjas i mastas. Tesko ces ih osetiti ako nemas zelje nadanja i neku teznju. Bice ti smesne ako si prazan i glup.




_________________
Soba za gerijatriju  udji pa vidi

Нема коментара:

Постави коментар