Samo da si tu,da te ja podsjetim
kad se,eto,sama ne sjećaš ničega
koliko ti značih kad ti je trebalo
u životu mnogo,mnogo koječega.
Trag od tvojih suza još je na ramenu,
nesebično dadoh što se srcem daje,
utjehu ti pružih i prijatelj bjehu
jer se u nevolji prijatelj poznaje.
Ne tražim ti ono što se okom vidi
ne tražim da tražiš ono poklonjeno
samo dodji,reci kako je moguće
da je tako brzo sve zaboravljeno.
Sad kad igraš,pjevaš,brige su daleko
da l’ se sjetiš koga andjelom si zvala
dok su suze tekle iz očiju tvojih,
svrati bar ponekad, ja ću reći "hvala".
Opet ću ti sreću poželjeti,mila,
jer ti srce ružno željet’ ne umije
ako,ne daj Bože,nešto ti zatreba
opet dodji,traži,daću sve k’o prije.
_________________ *e*em ti, s*eb'o mi se potpis skroz naskroz
Нема коментара:
Постави коментар