TRAZIM SAMO DA MI VRATIS OSMEH...
TREBA MI U OVAKVIM DANIMA...
DA MOGU IZACI PRED LJUDE
I USPESNO ODIGRATI PREDSTAVU...
’’NIJE MI NISTA’’...
A SVASTA MI JE...
Tetovirala sam dusu tobom,
a lepo su mi rekli da se tetovaza
ne skida.

Kidam, al neide...

четвртак, 13. јун 2013.

PRECUTIM






Precutim te kada mi najvíse falis. 
Zazmurim, i pustim da se razlijes po telu kao boja po slikarskom platnu. 
I cutim te tako dok mi se telo puni tobom. 
I pustim te tako da me ugusis sobom. 
Na kraju te, kad je najteze, pustim da se opet u meni rodis...




среда, 12. јун 2013.

ON NJOJ 05.01.2013





Mora da je Djavo dosao po svoje,kad je nju u moj svet doveo…..
nije da pre nje nisam voleo…
ali bilo je to toliko davno da se vise i ne secam…
godine lutanja…od jedne do druge…nizanja devojaka na nisku mog ega…da bude sto raskosniji..da se njime pred ortacima mogu pohvaliti…a u dusi….praznina… 
popunjavao sam je casama bez dna…zivotom od danas do sutra…zivotom na ivici..cesto i sa one druge strane zakona…
a samo sam hteo da me neko zaustavi…na kratko…
ona je to uspela…banula je u moj svet iznenada…istumbala juce i danas…pokusavajuci da stvori neko sutra…za nas…
pokusavao sam i ja…ali trebalo je necega se odreci…
neke stvari zrtvovati..a ja sam izabrao da zrtvujem nju…
a bila je…ona koju je trebalo sacuvati.
moja malena…moja riznica dobrote….
moja aleja lepih misli…u kojoj sam sam zasadio korov laznih obecanja…moje mirno more…na kome sam znao izazivati oluje..
onako iz hira…oluje koje su potopile sve brodove nade
koje je ikada ka meni poslala…da li se kajem??...povremeno….
kad kandze savesti zagrebu po dusi..javi se neka cudna bol u grudima…neki bi to nazvali nedostajanje…
ponekad zatvorim oci i otvorim knjigu secanja..
prelistam najlepse trenutke sa njom…vrati se cak i miris njene kose u nozdrvama…pruzim ruku da je dodirnem…ali me doceka praznina…nekoliko brojeva veca od svih prethodnih… 
pogled mi padne na one stranice koje sam u nastupima svojih ‘’losih trenutaka’’ cepao…a ona ih lepila… 
eh, mila moja…dzabe si se trudila…ne mozes zadrzati onog, ko je rodjen da odlazi..Djavo je ipak dosao po svoje..
iz noci u noc, svaku mi tvoju suzu naplacuje..
izmaglice kajanja umeju da budu bas nezgodne…
stipaju oci ,pa zasuze…ali ,ne brini malena…muskarci ne placu…
jacina je ono sto si kod mene volela…
bar da te u tome ne izneverim…kad u svemu ostalom jesam…



четвртак, 6. јун 2013.

NEKA TE NE BRINE




Neka te ne brine i ne plaši ovo što ti nazivaš strašću i požudom, a ja ljubavlju. U tome je jedina razlika. Meni ne smeta - neka ne smeta ni tebi.... Nek' te ne plaši, nek' te ne brine. Ja sam od onih žena čija ljubav ne traži ništa. Moja ljubav ne obavezuje, ne traži zakletve ni obećanja. Ona ne kune. Zbog nje se nikad ne svetim čak i ako jednom ostanem zaboravljena. Čak i onda bih želela da me pamtiš kao plemenitu, nežnu, toplu, kao utehu, kao nekog za kim si čeznuo, kao nekog koga si i ko je tebe ispunjavao dobrotom, mirnoćom... Želim da me uvek pamtiš kao ženu koja te je bezgranično volela. Nije bitno više što te nisam srela pre dve i po decenije. Ko zna da li bih i onda bila neko sa kim bi želeo da podeliš život?! - Dobro je čak i ovako. Ne mogu da vratim životne satove unazad i da ispravim greške. Neka. Bitno je da sam te pronašla. Ti mene ili ja tebe - ni to nije važno. Važno je samo da si bar ponekad i na makar malo samo moj. - Sada mi je čak i to dovoljno...
Ja tebi pripadam potpuno...
Znaš da sam sa tobom i kad nisi tu...
Satkana sam od ljubavi i strpljenja... 
Dušo moje duše...



недеља, 2. јун 2013.

MOJ STRAH






Drzala me je cvrsto za ruku ..pogleda uprtog u nebo
osetila sam drhtaj nejakog tela kraj sebe...pogled kako pada,
belina njene haljine se mesala sa mracnim slikama ispred nas
male usnice micale su se u grcu...izdao ih je glas.
Privila sam je uz sebe,nezno...da ne oseti moj strah
uz tesku bol sam u sebi sakrila krik...bolni uzdah,
a onda sam videla da joj se lice u osmeh siri...oci sijaju
da negde prema nebeskim visinama pogledi njeni lutaju.
Znala sam da odlazi