TRAZIM SAMO DA MI VRATIS OSMEH...
TREBA MI U OVAKVIM DANIMA...
DA MOGU IZACI PRED LJUDE
I USPESNO ODIGRATI PREDSTAVU...
’’NIJE MI NISTA’’...
A SVASTA MI JE...
Tetovirala sam dusu tobom,
a lepo su mi rekli da se tetovaza
ne skida.

Kidam, al neide...

OPET JA



nekad čini se
da želim videti
taj pokret mimike
otupljenu emociju prolaznosti
iza zavese od ludila
vremena naše mimoilaznosti
traženje sa čekanjem u mraku je
stopiranje po lutanju
tebe i mene
nas opet
nekad i nikad
odvojeno zajedno.

sada dovoljno je
da te spazim
u tim malim stvarima
koje ne primećujem nikada
a pojavljuju se nekada
izgleda
hoće da budem
dovoljno radoznala zagledana
i da ti pokažem
kako mogu da oživim osećaj pogleda
i sa njim prećutim ono što me proganja.

sve u mojoj glavi je
nekad i nikad
za tebe vezano
razvezano pa svezano
ne beži i ne ostaje
samosvesno opstaje
pravi sebi smisao
dok razlozi gube se
za ispunjeno ništavilo
čak i ono biva
psiho-razgradivo
ponekad.