nekad čini se da želim videti taj pokret mimike otupljenu emociju prolaznosti iza zavese od ludila vremena naše mimoilaznosti traženje sa čekanjem u mraku je stopiranje po lutanju tebe i mene nas opet nekad i nikad odvojeno zajedno. sada dovoljno je da te spazim u tim malim stvarima koje ne primećujem nikada a pojavljuju se nekada izgleda hoće da budem dovoljno radoznala zagledana i da ti pokažem kako mogu da oživim osećaj pogleda i sa njim prećutim ono što me proganja. sve u mojoj glavi je nekad i nikad za tebe vezano razvezano pa svezano ne beži i ne ostaje samosvesno opstaje pravi sebi smisao dok razlozi gube se za ispunjeno ništavilo čak i ono biva psiho-razgradivo ponekad. |
Tetovirala sam dusu tobom,
a lepo su mi rekli da se tetovaza
ne skida.
Kidam, al neide...
OPET JA
Пријавите се на:
Постови (Atom)