TRAZIM SAMO DA MI VRATIS OSMEH...
TREBA MI U OVAKVIM DANIMA...
DA MOGU IZACI PRED LJUDE
I USPESNO ODIGRATI PREDSTAVU...
’’NIJE MI NISTA’’...
A SVASTA MI JE...
Tetovirala sam dusu tobom,
a lepo su mi rekli da se tetovaza
ne skida.

Kidam, al neide...

RESETKE

ON NJOJ
DVE HILJADE NEKE


                                           
                                                              

Kroz taj jedan prozor, svako jutro gledam u nebo i pijem prvu kafu sa Natasom. Osecam kako me gleda i nezno dodiruje, a onda jos jedan gutljaj i java se vrati a ostane samo prozor i nebo. Onda opet dim cigarete i vidim Natasu, udje neko i vikne "komandir" i opet tuga, prozor, resetka i izbledeli miris jutra i zene koju volim. 
Gledam u sat pokazuje datum, srce se skupilo, skuplja ga pomisao da i ovu kafu pijem bez zene, jedine za mene. 
8,30. drzim karticu ali necu da je budim, znam da cele noci nije spavala. Dajem sebi obecanja, da ubijem osecanja, ali mislim da ovu bitku gubim, osecanja su me pobedila. 
Opet prozor, resetka, nebo i Natasa. 
Mesaju se masta i stvarnost, ali ta ljubav me podize, daje nadu, daje snagu i volju za sve ovo, da pobedim i nadam se nekom tako blizu a tako dalekom






OD ALEKSANDRA 11.04.2009.