TRAZIM SAMO DA MI VRATIS OSMEH...
TREBA MI U OVAKVIM DANIMA...
DA MOGU IZACI PRED LJUDE
I USPESNO ODIGRATI PREDSTAVU...
’’NIJE MI NISTA’’...
A SVASTA MI JE...
Tetovirala sam dusu tobom,
a lepo su mi rekli da se tetovaza
ne skida.

Kidam, al neide...

недеља, 13. октобар 2013.

....................






U pravu si.... 
Izvini što sam se trudila da budeš srecan. 
Izvini i što sam se brinula za svaku sitnicu, a sve da tebi bude dobro.
Pokušavajući ukloniti tugu sa tvog lica, stvorila sam tugu na svom licu. 
To je moja jedina greška....

недеља, 29. септембар 2013.

......






Sreo sam je danas…nju..nekad moju, vilu tuznih ociju…
sakrila je pogled iza pramenova kose…a ja sam osecao…po tonu njenih koraka…koliko me u njoj jos uvek ima…
cinilo mi se da je htela zastati…mozda nesto reci…
ali je samo neki grc bola…njenim licem preleteo…zaledio joj osmeh…
I ona je produzila dalje…nije se okrenula…
znam je….ne okrece se ona nikada..znam i zasto..ja sam jos uvek njen bol…koji vec dugo na dusi nosi kao oziljak…koji ne zarasta…
samo to predamnom ne pokazuje…
rekla je jednom da sam ja njena kazna… i da je moram boleti…
smejao sam se tada…a sada?…
sada sebe trujem krivicom zbog tuge u njenim ocima…
nije prebolela…vidim to..po tisini koja medju nama gradi zidove…
ona se povukla u svoju tamu…obnavljajuci rusevine unutar sebe…sama sebi i dzelat i sudija..bez molbe za pomilovanje..
nosi svoj bol..kao teret sudbine…
ponekad pozelim samo jos jednom… da njeno lice uzmem u svoje dlanove…da u njenim ocima pronadjem sebe…
a znam da je to nemoguce…ta ogledala sam razbio…
bolje da produzim dalje..da zaboravim…odem…
ipak,samo sam hteo da joj kazem…''oprosti sebi i kreni dalje moja vilo…
zar je tvoja magija zaspala…skini te okove tuge i poleti…
nekome ko ce te znati voleti..onako kako ja nisam mogao…smeo…
a samo Bog zna da sam zeleo''..
kasno….njeni su se koraci niz ulicu gubili…a meni se samom cinilo ….
da negde u dubini sebe jos ih mogu cuti …kako bolom odzvanjaju…
samo sam prosaptao…’’budi mi sretna… vilo tuznih ociju…’’




Lola

понедељак, 23. септембар 2013.

POSTAJEM SVOJA






Vece ne mirise na rakove i skoljke 
mesec je bleda fleka boje cimeta 
uzimas cipele za setanje kroz snove 
ulica voli ritam tvojih koraka 
vetar se provlaci kroz nepoznate reci 
asfalt se miluje sa tvojim stiklama 
suvise mekan da bi mogao da spreci 
OVO JE VECE PUNO TVOJIH TRAGOVA 
KAD HODAS NEZASTAJKUJES I ZEMLJU NEDODIRUJES 
A MENE NEPRIMECUJES I UPORNO SE TRUDIS DA ME PRODJE POZUDA 
JOS DRHTIM OD TVOG POGLEDA IZ NEKIH STARIH RAZLOGA 
NE MOGU DA SREDIM............... 


R.C.

уторак, 17. септембар 2013.






Vreme je proslo, a imao sam puno ljubavi. 
Kada sam odlazio, govorile su: “Zapamti me.” 
Ali ja sam zapamtio samo onu koja to nikada nije trazila

понедељак, 16. септембар 2013.

MAJKO,STA JE TO LJUBAV






Majko sta je to ljubav... 

Ljubav je sito i korito, žeđ i voda, pustinja i fatamorgana. 
Ljubav je zver i senka meseca. 
Ljubav je linija koja se uzdiže i strmoglavi u istom trenu, koja uči da budeš, da smeš. 
Ljubav je teška reč sa najlakšim odjekom. 
Ljubav je trenutak između dva treptaja kada slika zastane a ti uhvatiš zrak i zakloniš dah. 
Ljubav je kombinacija zvuka, svetla i dodira. 
Ljubav je sinonim za šifru bez cifara. 
Ljubav je žrtva i počinitelj. 
Ljubav je rečenica bez kraja i bez zareza. 
Ljubav je paran broj. 
Ljubav je u obliku zvezde. 
Ljubav je kad sija i kad se gasi. 
Ljubav je kad pepeo zamiriše i vrana gače. 
Ljubav je crno i crveno. 
Ljubav je suncokret koji čeka dok pada kiša. 
Ljubav je nedorečenost. 
Ljubav je voz koji kasni i šine na kojima pleše vetar. 
Ljubav je pogled koji leti a ne stiže. 
Ljubav je kad jesi. 
Ljubav je kad nisi. 
Ljubav je kao klizač koji je prvi put na ledu. 
Ljubav je šećer u prahu na vanilicama. 
Ljubav je Kudrava. 
Ljubav je trenutak kad ptica nauči da raširi krila. 
Ljubav je kad daš tek da zaboraviš tuđu sebičnost. 
Ljubav je ogledalo sa duplom refleksijom u mraku. 
Ljubav je san sa skrivenim šaptačem. 
Ljubav je majka sigurnosti i strina sujete. 
Ljubav je kao dve šake u jednoj. 
Ljubav je suprotnost sinonima. 
Ljubav je slavska sveća. 
Ljubav su crne zvezdice koje iskoče kada sklopiš oči. 
Ljubav je kad smeš da zaboraviš. 
Ljubav je kada mala patika okrene pedalu na biciklu sa pomoćnim točkićima. 
Ljubav je kad znaš. 
Ljubav je oblik onog što se voli. 
Ljubav je litica na kojoj nakratko zastaneš pa zanavek ostaneš. 
Ljubav je kao sveži crveni paradajz sa malo bosiljka, pojeden krišom. 
Ljubav je uzdah koji nosi u sebi tišinu svega što vredi. 
Ljubav je kao stari foto-album sa finom pokoricom zlatkaste prašine. 
Ljubav je jedina reč bez nadimka. 
Ljubav je slana. 
Ljubav je tajna izrečena javno. 
Ljubav je prah od koga si ti. 
Ljubav je prah od koga sam ja. 
Ja volim. 
A ti...........








"Da mi je da se nadjem...
posle cu lako!
Mozda ono sto hocu nije i ono sto zelim..."








среда, 10. јул 2013.

OD SVIH






“A boli brate, ne znas koliko boli. 
Cak ni ovaj alkohol ne pomaze. 
Kajem se sto sam odabrao ponos, da, kajem se, jer.. znas zasto? 
Zato sto sam je ostavio samu, i ne mogu da je pitam da li sam joj potreban.. ma znam da jesam. 
I.. ne mogu joj reci da jedino sto mi je vazno je ona. 
A jeste brate, jedino ona. 
Od svih.”



петак, 5. јул 2013.

MOZDA






"I sta kazes, bilo ti ''tesko''? Cujem da si isao po kafanama, nocima, ispijao neka jeftina pica i odavao se jos jeftinijim zenama. Cula sam i da si spominjao moje ime i dodavao mu neke strasne prideve. Sta kazes, bila sam ti najgora? Nisu mi bila bitna tvoja osecanja? Lose, lose, nema sta. Negde si ti pogresio u toj svojoj racunici. Neke uloge si zamenio. Dobra sam ja tebi bila. Sta dobra,  nikad bolju neces imati, pa taman da zivis jos tri zivota! Duboko u sebi, dobro ti znas, dobra će ti sreca trebati da u jednom zivotu dva puta naletis na zenu koja ce da te voli kad te nema,kad te niko ne voli, kad se ni sam ne volis, kad je ostavis, unistis, rastrgnes na komade, zaboravis. Ja sam ti, dragi moj sahranila sazaljenje. Nemoj ocekivati nista od mene. Hajde ti u kafanu, tamo si siguran.
I Sta kazes, tesko ti je bilo? Meni se srce okamenilo. Videces, i tako moze da se zivi. "

четвртак, 13. јун 2013.

PRECUTIM






Precutim te kada mi najvíse falis. 
Zazmurim, i pustim da se razlijes po telu kao boja po slikarskom platnu. 
I cutim te tako dok mi se telo puni tobom. 
I pustim te tako da me ugusis sobom. 
Na kraju te, kad je najteze, pustim da se opet u meni rodis...




среда, 12. јун 2013.

ON NJOJ 05.01.2013





Mora da je Djavo dosao po svoje,kad je nju u moj svet doveo…..
nije da pre nje nisam voleo…
ali bilo je to toliko davno da se vise i ne secam…
godine lutanja…od jedne do druge…nizanja devojaka na nisku mog ega…da bude sto raskosniji..da se njime pred ortacima mogu pohvaliti…a u dusi….praznina… 
popunjavao sam je casama bez dna…zivotom od danas do sutra…zivotom na ivici..cesto i sa one druge strane zakona…
a samo sam hteo da me neko zaustavi…na kratko…
ona je to uspela…banula je u moj svet iznenada…istumbala juce i danas…pokusavajuci da stvori neko sutra…za nas…
pokusavao sam i ja…ali trebalo je necega se odreci…
neke stvari zrtvovati..a ja sam izabrao da zrtvujem nju…
a bila je…ona koju je trebalo sacuvati.
moja malena…moja riznica dobrote….
moja aleja lepih misli…u kojoj sam sam zasadio korov laznih obecanja…moje mirno more…na kome sam znao izazivati oluje..
onako iz hira…oluje koje su potopile sve brodove nade
koje je ikada ka meni poslala…da li se kajem??...povremeno….
kad kandze savesti zagrebu po dusi..javi se neka cudna bol u grudima…neki bi to nazvali nedostajanje…
ponekad zatvorim oci i otvorim knjigu secanja..
prelistam najlepse trenutke sa njom…vrati se cak i miris njene kose u nozdrvama…pruzim ruku da je dodirnem…ali me doceka praznina…nekoliko brojeva veca od svih prethodnih… 
pogled mi padne na one stranice koje sam u nastupima svojih ‘’losih trenutaka’’ cepao…a ona ih lepila… 
eh, mila moja…dzabe si se trudila…ne mozes zadrzati onog, ko je rodjen da odlazi..Djavo je ipak dosao po svoje..
iz noci u noc, svaku mi tvoju suzu naplacuje..
izmaglice kajanja umeju da budu bas nezgodne…
stipaju oci ,pa zasuze…ali ,ne brini malena…muskarci ne placu…
jacina je ono sto si kod mene volela…
bar da te u tome ne izneverim…kad u svemu ostalom jesam…



четвртак, 6. јун 2013.

NEKA TE NE BRINE




Neka te ne brine i ne plaši ovo što ti nazivaš strašću i požudom, a ja ljubavlju. U tome je jedina razlika. Meni ne smeta - neka ne smeta ni tebi.... Nek' te ne plaši, nek' te ne brine. Ja sam od onih žena čija ljubav ne traži ništa. Moja ljubav ne obavezuje, ne traži zakletve ni obećanja. Ona ne kune. Zbog nje se nikad ne svetim čak i ako jednom ostanem zaboravljena. Čak i onda bih želela da me pamtiš kao plemenitu, nežnu, toplu, kao utehu, kao nekog za kim si čeznuo, kao nekog koga si i ko je tebe ispunjavao dobrotom, mirnoćom... Želim da me uvek pamtiš kao ženu koja te je bezgranično volela. Nije bitno više što te nisam srela pre dve i po decenije. Ko zna da li bih i onda bila neko sa kim bi želeo da podeliš život?! - Dobro je čak i ovako. Ne mogu da vratim životne satove unazad i da ispravim greške. Neka. Bitno je da sam te pronašla. Ti mene ili ja tebe - ni to nije važno. Važno je samo da si bar ponekad i na makar malo samo moj. - Sada mi je čak i to dovoljno...
Ja tebi pripadam potpuno...
Znaš da sam sa tobom i kad nisi tu...
Satkana sam od ljubavi i strpljenja... 
Dušo moje duše...



недеља, 2. јун 2013.

MOJ STRAH






Drzala me je cvrsto za ruku ..pogleda uprtog u nebo
osetila sam drhtaj nejakog tela kraj sebe...pogled kako pada,
belina njene haljine se mesala sa mracnim slikama ispred nas
male usnice micale su se u grcu...izdao ih je glas.
Privila sam je uz sebe,nezno...da ne oseti moj strah
uz tesku bol sam u sebi sakrila krik...bolni uzdah,
a onda sam videla da joj se lice u osmeh siri...oci sijaju
da negde prema nebeskim visinama pogledi njeni lutaju.
Znala sam da odlazi



петак, 31. мај 2013.

NEMA UNAZAD





 ...Jednoga dana mozda ces pozeleti da vratis vreme unazad...da ispravis greske proslosti...a ja....Ja se samo nadam da ces tada imati nekog pored sebe...da ti kaze da se kazaljke na satu krecu samo u jednom pravcu...

Sasa Matic - Kralj meraka - NP 2012/2013 - 25.03.2013. EM 26.




DA...
TO MI TREBA...
DA ZNAM DA SAM JOS TU I DA SAM PONOVO NEKAKO SVOJA.
DA SVE STO ME LOMILO NIJE ME I SLOMILO.
DA SVE STO JE POKUSALO DA ME ZGAZI UCINILO JE DA SAMO BUDEM JOS JACA...
POKUSALI DA MI SLOME BAGRENJE
AL PTICA FENIKS SE RADJA IZ PEPELA

MOGAO SI, A NISI




Tisina se nekako neprimetno izmedju nas uvukla…
kao magla se prisunjala… spustivsi mi na ramena 
teski plast sumnje…da se u cutanju nesto sakriva…
i krila se…njena odluka da ode…
ne krivim je…predugo sam je ostavljao u onim cutanjima…
gde joj je tuga jedini sagovornik..
i zato sam tu gde jesam …u njenoj proslosti….
a mogao sam biti deo njene buducnosti…
mogao sam…cutanje me ubilo….




NI SUZA VISE NEMA





Šta se desilo sa njom?! Pogled joj je zamišljen.. Više se ne raduje praznicima, vise se ne smeje iskreno.. Luta ulicama grada, samo da joj brze prodje dan, najvise bi volela samo da spava, da sve ovo prodje.. Gde je ona žena što je jedva čekala Novu godinu, koja je želela da izlazi, da se provodi? Ko je uzeo tu ženu, gde je nestala?! Zašto se lažno smeje?! Više nema ni iskrenog osmeha, i dalje peva po kući ali samo da ne bi primetili da je tužna.. Jednom su joj rekli da ne vredi da se smeje u očima joj se vidi tuga, ona se branila i govorila da nije tužna.. Mnogi su je povredili, govorila je vratiće im sve, povrediće ih kao sto su oni nju, ali samo je ostalo na rečima nikoga ona neće povrediti, nikoga.. Samo oprašta ljudima, oprašta svima sve.. Najgore je što ni suza više nema, ne plače, samo gleda u prazno..

субота, 11. мај 2013.

CEKAJ ME






Cekaj me, i ja cu sigurno doci,

samo me cekaj dugo.

Cekaj me i kada zute kise

noci ispune tugom.

Cekaj i kada vrucine zapeku,

i kada mecava brise,

cekaj i kada druge niko

ne bude cekao vise.

Cekaj i kada pisma prestanu

da stizu izdaleka,

cekaj i kada cekanje dojadi

svakome koji ceka.



Cekaj me, i ja cu sigurno doci.

Ne slusaj kad ti kazu

kako je vrijeme da zaboravis

i da te nade lazu.

Nek povjeruju i sin i mati

da vise ne postojim,

neka se tako umore od cekanja

i svi drugovi moji,

i gorko vino za moju dusu

nek piju kod ognjista.

Cekaj. I nemoj da sjedis s njima,

i nemoj da pijes nista.



Cekaj me, i ja cu sigurno doci,

sve smrti me ubiti nece.

Nek kaze ko me cekao nije:

Taj je imao srece!

Ko ne zna da ceka, taj nece shvatiti

a nece znati ni drugi

da si me spasila ti jedina

cekanjem svojim dugim.

Nas dvoje samo znacemo

kako prezivjeh vatru kletu, -

jednostavno, ti si znala da cekas

kao niko na svijetu.



NISAM TE NIKADA CUVAO,,NISAM TE NIKAD MAZIO.PAZIO..

A.G.



петак, 10. мај 2013.

A.G.







NOC,,SPAVAM BUDAN,,,I RAZMISLJAM GDE SE MOJA SRECA NALAZI SVAK JE SVOJU VEC NASAO......U TOM TRENU ONA PREBACI RUKU PREKO MENE,,ONAKO MAZNO....I ZNATE STA,,JA SAM SVOJU SRECU IZGUBIO,,,,JEL JE NISAM PREPOZNAO.

A.G.



четвртак, 9. мај 2013.

A.G.






OTISAO JE TAMO,GDE SE SALJU GRESNI,,NA KAPIJI JE STAJALA,,MALA SITNA DUSICA. GLEDALA JE KROZ SUZE ZA NJIM,,A ON,,ON JE TAD UMRO,SAMO JE SKOLJKA NASTAVILA DALJE....6 MESECI POSLE,,JE IZASAO I OPET GA JE ĆEKALA,,ON JOJ JE PRISAO POLJUBIO,,,,ALI ON ,ON VISE NIKAD IZASAO NIJE,,TAMO U TIM ZIDINAMA JE UMRO,I NIKO ALI NIKO TO PRIMETIO NIJE..I SAD SE ON PONEKAD SVOJE DUŠE SETI.

A.G. 

недеља, 5. мај 2013.






Ostale su samo reči, da me podsete na priču koju smo imali ... Ostale su pesme, da me sete na ono što smo prošli ... i slike da me sete na zaledjene trenutke , da pokažu da je vreme moglo stati...I ostala je priča o tebi i meni... Ali nema više priče o nama ..









Da bar sam pijana otreznila bih se,da sam poludela,izlečila bih se...Al' bez tebe sam nemoćna da idem a da ne posrćem! Od tebe ne znam da se oporavim,što kvario si ne znam da popravim,pružam ti ruke da ih miluješ,pre smrti da me još jednom ubiješ!!
Da bar sam pijana,razumela bih to,al' trezna nesreću dozivam noćas...PROMENIO SI ME,gotova sam,obuzelo me zlo!Od tebe ne znam da se oporavim



JA U JUCE,DANAS,SUTRA






Davno sam prestala da brojim pobede i poraze koji se nizu...Davno sam prestala da mislim o sutra ili juce...Davno sam prestala da stavljam lazan osmeh ili krijem tugu...Davno je nestalo sve...Spaljena proslost,zapoceta staza buducnosti,pobrkana sadasnjost i ja u juce,danas,sutra...




субота, 27. април 2013.

MISLIO JE DA ZNA







Znao je…negde daleko…
na peronu njihove ljubavi..ona je cekala……
on je lutao nekim svojim lavirintima besmisla…
trazeci nesto sto ne moze naci…trazeci sebe u tudjim pogledima…trazeci zamenu za njene dodire u tudjim rukama…
trazeci nekoga sa kime bi mogao samo da cuti…
onako kao sa njom …i da se savrseno razumeju……
njegove cizme skitaljke, su ga vodile sve dalje od nje…
hranio se zabludom da svi sto odu moraju da se vrate…
umoran od lutanja,vratio se…na peronu njihove ljubavi…
...samo vetar praznine ga je sacekao……
rekli su mu…da je obula cizme skitaljke… i otisla…




уторак, 23. април 2013.

ZA TEBE MOJA PROPASTI






Napisacu ti danas,jednu pesmu
malo drugaciju od onih
na koje si naviko',
suprotnu od svega sto si video
i nemoj slucajno,
da si suzu pustio
nad njom...
Naslikacu recima,svaku ranu
na mom telu,
iz koje je krv potekla,
obojicu crvenom,da ti docaram bol
jer crveno nije 
samo boja radosti,
vec i oporog vina...sete i tuge
i potrosene vecnosti...
Prekricu mirisom borovine
i tamjana,sva nasa secanja
dok me budes citao
i napojicu suzama,
tvoja jata golubova,sto se sepure
skriveni od kise,
pod mojom strehom...
Pretvoricu se u olujni vetar
i potopicu 
sve brodove tvoje,
progutace ih nemirno more
u svom besu,ako samo uzdahnes
nad mojom sudbinom...

Napisacu ti danas,jednu pesmu
malo drugaciju od svih...
pesmu koju nece razumeti niko...

razumeces je samo ti...



четвртак, 18. април 2013.

A UUUUUUU...






Dajem otkaz!
Na lazne osmehe, na skrivene nozeve... 
Na toboznju lojalnost, na akademsko kasnjenje. 
Dajem otkaz na pozive radi reda, na druzenja preko srca, na poruke iz dosade. 
Dajem otkaz na sve istrpljeno, prezivljeno i dozivljeno. 
Dajem otkaz na prazne duse i plitka srca. 
Dajem otkaz na ljude... 
Dajem otkaz i selim u Zaborav!


уторак, 26. март 2013.

IZDAO SI ME







Ne boli me toliko noz izdaje u mojim ledjima…. 
Koliko boli istina …da sam ih previse cesto za tebe podmetala….
koja naivna budala je izmislila... da se dobro, dobrim vraca?….
boli me jos uvek i sama pomisao na tebe…boli ali prezivecu…
nema potrebe da mi pomazes da ustanem …
zar zaboravljas da sam u provaliju bola tvojom rukom i bila gurnuta?…. 
cestitam ti na odlicno odglumljenoj ulozi prijatelja….
izvini sto te ne mogu nagraditi zasluzenim aplauzom …
ruke su mi zauzete,...vadjenjem nozeva tvoje izdaje...




понедељак, 25. март 2013.

NE ZELIM S TOBOM









Kada na sve zelje moje
dodas beskonacnost
ukrasis snovima
i obojis stvarnim bojama
tek tada ces znati 
zasto bas sa tobom ne zelim da se 
smejem i placem