TRAZIM SAMO DA MI VRATIS OSMEH...
TREBA MI U OVAKVIM DANIMA...
DA MOGU IZACI PRED LJUDE
I USPESNO ODIGRATI PREDSTAVU...
’’NIJE MI NISTA’’...
A SVASTA MI JE...
Tetovirala sam dusu tobom,
a lepo su mi rekli da se tetovaza
ne skida.

Kidam, al neide...

субота, 30. октобар 2010.

ZALJUBLJENA U LJUBAV




ZALJUBLJENA U LJUBAV.....


Kada bih imala jedan komadic zivota, dokazivala bih ljudima koliko grese kada
misle da prestaju da se zaljubljuju kada ostare, a ne znaju da su ostarili kada
prestanu da se zaljubljuju.

Kada bi Bog za trenutak zaboravio da sam ja samo krpena marioneta,
i podario mi komadic zivota, moguce je da ja ne bih kazala sve sto mislim, ali
nesumnjivo bih mislila sve sto kazem.

Stvari bih cenila, ne po onome sto vrede, vec po onome sto znace.

Spavala bih manje, sanjala vise, shvatila sam da svaki minut koji provedemo
zatvorenih ociju
gubimo sezdeset sekundi svetlosti. Hodala bih kada drugi zastanu, budila se dok
ostali spavaju. Slusala bih druge kada govore, i kako bih uzivala u”sladoledu od
malage”.

Kada bi mi Bog poklonio komadic zivota, oblacila bih se jednostavno, izlagala
potrbuske suncu, ostavljajuci otkrivenim ne samo telo vec i dusu.
Boze moj, kad bih imala srce, ispisivala bih svoju mrznju na ledu, i cekala da
izgrije sunce. Slikala bih Van Gogovim snom na zvezdama. Jednu Benedetijevu
poemu, a Seratovu pesmu bih poklanjala kao serenadu u casu svitanja.
Zalivala bih ruze suzama, da bih osetila bol od njihovih bodlji, i strastveni
poljubac njihovih latica...Boze moj, kad bih imala jedan komadic zivota? Ne bih pustila da prodje ni jedan jedini dan, a da ne kazem ljudima koje volim da ih volim.
Uveravala bih svoje najmilije i zivela bih
zaljubljena u ljubav.
Dokazivala bih ljudima koliko grese kada misle da prestaju da se zaljubljuju
kada ostare, a ne znaju da su ostarili kada prestanu da se zaljubljuju.
Deci bih darovala krila, ali bih im prepustila da sama nauce da lete.
Stare bih poucavala da smrt ne dolazi sa staroscu vec sa zaboravom.
Toliko sam stvari naucila od vas, ljudi... Naucila sam da citav svet zeli da zivi na vrhu planine, a da ne zna da je istinska sreca u nacinu savladavanja
litica. Shvatila sam da kada tek rodjeno dete stegne svojom malom sakom, po prvi put, prst svoga oca, da ga je uhvatilo zauvek. Naucila sam da covek ima pravo da gleda drugog odozgo jedino kada treba da mu pomogne da se uspravi.
Toliko sam toga mogla da naucim od vas, premda mi to nece biti od
vece koristi, jer kada me budu spakovali u onaj sanduk, ja cu na zalost poceti da
umirem... 








PET STVARI ZIVOT







У животу постоји пет ствари, које не могу да се врате:


1. камен који је бачен,

2. изговорена реч,

3. пропуштена шанса,

4. време које је прошло, и

5. љубав за коју се не бори





_________________

понедељак, 25. октобар 2010.

понедељак, 18. октобар 2010.

NEVIDLJIVA


nevidljiva





    Naslov: "VETROVI ZIVOTA ME SIBAJU" - (proza)


Kisa pada nad gradom. Kapljice dobuju na prozore naseg stana, k'o da dozivaju proslost. Kuda su otisle ove godine, gde smo to mi?
Rucak se odavno ohladio, niko ga nije dotakao. Tvoje omiljeno jelo, najbolje vino. Prisla sam i ugasila svecice. Postavila sam najlepsi stoljnjak, servis koji smo dobili na svadbu, kristalne case kupljenje u Slovenijii . Kako sam se radovala tim casama, videla u izlogu i ni reci nisam rekla. Sutradan si doneo u nasu sobu poklon, bila nam je druga godisnjica. U drugi paketic moj omiljeni parfem, Nina Rici. Sreca, radost, a da, i muzika koju volim. Otisli smo na veceru u restoran, onaj isti gde sam provela najlepse trenutke sa eskurzije. Pricala sam ti a ti sve pamtio i iznezadjenjima nikad kraja, pevao mi pesmi dok sam se tusirala. Odusevila sam se pesmom mog druga iz razreda, malo se zaljubisko u mene. Imao je caroban glas i lepe zelene, prodorne oci, to sam precutala. Koliko se zena moze pohvaliti da im je drug pevao serenadu pod prozorom, dok se tusiraju. Bila sam srecna, ma presrecna. Vetrovi zivota me nisu tada sibali A danas?
Danas, posle deset godina, srecnog braka sam sama. Danima si nezadovoljan, sve te nervira, nervozan si. Sebe sam krivila, ne mogu ti pokloniti naslednika. Pokusavala, lecila se godinama, isla na vestacku oplodnju, nije vredelo. Nemogu protiv prirode, ne, to je jace od mene. Juce si mi rekao da si nasao mladju zenu, ne volis je kao mene. A zarko zelis dete, i ne mozes ovako. Zamolila sam te bar da dodjes danas, da se posle deset godina ovako rastanemo. O suza, suzu stize, ne mogu isplakati sav bol.
Ne krivim tebe, ne mogu ni sebe.

SLADJA MACA

Sladja maca





    Naslov: "POGLEDAJ ME, NECE BOLETI" - (proza)


Kukavice! Pognute glave okreces ledja, bezis. Gde ti je hrabrost kojom si mi mahao pred licem kada si se zaklinjao na vecnu ljubav? Gde ti je muskost kojom si se zaricao? Gde je nestao onaj covek na kojeg sam bila ponosna, kome sam se divila? Nestao si, izbledeo. Postalo ti je tesno u nasoj kuci koju smo zajedno gradili. Nije u njoj bilo dovoljno prostora za oboje, nije bilo dovoljno vazduha. Prozori nisu propustali dovoljno svetlosti. Nije bilo dovoljno vrata iza kojih bi se sakrio. Tepih se prepunio od lazi i izdaja koje si gurao ispod njega. Odlazis. Pred sobom ne vidis slomljenu zenu, koja bledi kao senka. U tim, sada vec prozirnim ocima, vidim samo vrata, koja ne mozes da docekas da zatvoris za sobom.
Pogledaj me, suoci se sa mojim bolnim pogledom, neka te obasja moja suza, svi tragovi nasih godina na mome licu. Neka te ovaj bolni grc i bore ispod mojih ociju isprate u taj novi zivot, neka ti pozele srecan put. Samo ih dobro zapamti, urezi ih u secanje.Neka ti stoje kao trn u oku, u nekom skrivenom kutku duse, kada pomislis na mene. Neka te secaju na praznu kucu u kojoj ostajem samo ja i ovi hladni zidovi. Vise nista nije isto. Slike mladog zaljubljenog para koji se smesi na zidovima dobile su neke nove konture, iskrivljene su, razmazane suzama. Krevet je hladan, leden, boli svaki milimetar koji koji ga je dotakao. Ne usudjujem se da naslonim glavu na taj kameni jastuk. I nasa trpeza govori da ovo vise nije dom. Sa nje se vise ne siri miris toplih vanilica koje si obozavao. Tako je pusto. Svaki moj korak odzvanja po kuci, i cini da mi se ledi krv u venama. Taj tupi zvuk kida mi usi. Zelim da vristim, jecam, ali glasa nemam. Ispustaj samo duboki, bolni zvuk, koji potseca na krik. Cujem samo zvuk srca kako puca, raspada se. Padam, nestajem... Zelim samo da sklopim oci, bar na minut, da bol popusti. Jos jedna se suza skotrljala niz obraz i pala na pod. Taj pod po kojem si i ti gazio.
Idi, ljubavi moja, neka ti je srecno. Neka ti ide kao po vodi, a ja cu se postarati da za tobom bacim dovoljno vode, dovoljno suza.

MINA MAJCI

mina66





    Naslov: : "MINA PISE SRCEM" - (poezija)


Majci

Majko, starice od tuge
Sa kosom i licem belim
Molim te, izvini
Ako sam nekad bila gruba
Nepromisljena rec izleti lako
A boli jako…..

Majko, andjeo si bila
Dok sam pod tvojim krovom snila
Nisam razumela brigu tvoju
A sada znam
Kada sam majka i ja…..

Majko, na svemu ti hvala
Mnogo toga ti si nam dala
I nikom vise i nikom manje
Toliko ,da u srce tvoje
sve moze da stane…..

A danas srce tvoje
Sa pola snage kuca
Jer tu ispod srca
Gde su nekad tri andjela bila
Jedan je dobio crna krila
I zauvek napustio dom …..

Majko,znam da ti je tesko
Da za roditelja vece kazne nema
Znam, da ta kosa seda broji dane
Kada ce opet s andjelom svojim
Da se sastane
I da ga uzme u krilo
Kao cedo svoje milo…… 



Autor: Mina
_____________

MINA SESTRI

mina66




   Naslov: : "MINA PISE SRCEM" - (poezija)


Sestri

Prosle su godine a ja te jos uvek cekam
Da mi dodjes nasmejana putem
Onako razdragano iduci u susret
Noseci u ocima suncev sjaj
obojen u dugine boje

Takve su bile oci sestre moje…..

Kao kad cekas najavljenog gosta
A on samo sto nije
Tako i moje srce ceznju krije
Za onim cega vise nema
Tako obicne stvari mi nedostaju
Da se naljutis na mene
A ja da te zasmejem
Da ti pokazem sta sve znam
Da te obradujem

Tugu sam krila od tebe
I pricala gluposti razne
Nosila samo belo
Da oteram slutnje crne
Dok sam se od tebe oprastala
Jedinu sam zelju imala

O, boze pretvori mi srce u kamen !

I ne daj suzi da kane, jer
svaka suza moja je so na njenu ranu
Neka ponese osmeh moj da je greje u noci
O, boze daj mi snage dok je drzim za ruku
da ne oseti damare moje, jer srce ce mi puci
O, boze daj mi snage da je pustim da ode
Ovim brodom crnim sto plovi kroz crne vode

Prosle su godine a ja jos uvek nizem
Bisere crne od suza i pitam se iznova
Zasto ode andjeo koji je sirio krila
Gde god da je njena sestra bila
Bila si moja vila, moj andjeo cuvar
Znala si i pre mene sta moje srce zeli
I nema utehe ni zaborava
Kad pola srca ti ode, dusa zauvek boli !


Autor: Mina

M I N A 66

mina66






   Naslov: : "MINA PISE SRCEM" - (poezija)


Secanje

Secam se , dete sam bila jos
Kada sam s bakom setala poljima sela mog
Rece mi baka tada, vidis tamo ispod one sume
Tu je nekad stara kuca bila, u kojoj se tvoja baka rodila
Tamo su bila vrata, eno ga kucni prag
Na sred kuce ognjiste je bilo, visoko se dim iz dimnjaka vio
Ispred kuce tresnja slatka

A ja gledam i ne vidim nista
Ispred nas samo bujad i kamenje sivo
Od tresnje ni traga ne osta
Samo u secanju bakinom jos zivi ta kuca
Moje je oci ne mogu videti

Tamo dole pored puta, nikla je nova kuca
Zidovi od brvana, prozori mali zeleni
Ispred, prag veliki kameni
Stala je bila iza kuce sa saerom punim sena
U toj kuci toploj majka je mene rodila
Secam se mirisa mleka i hleba sto baka pece
Secam se pokosenog sena i zvuka
Volovskih kola dok tockovi o kamen udaraju
Vocari su bili puni sljiva,
jabuka petrovaca, blagaca i onih kiselih crvenih
Opale jabuke lezale su po travi i cekale da ih pokupimo
A mi deca, razdragana, trcali smo po vocaru
I gadjali se njima, bilo je i suza
Ali najvise je bilo smeha i ljubavi

Danas sam ja baka moja
Pred pustom kucom stojim
Pustom do temelja, do kamena
I kazem sinovima mojim
Ovde je nekad kuca bila
u kojoj se vasa majka rodila
Ovde su bila vrata, eno ga kucni prag
Dole nize ispod kuce jos stara lipa stoji
Ona je svedok da sam tu nekad bila
Po granama njenim da sam se pela
I sanjala snove kroz krosnje mirisne njene
Tad nisam znala da sve ce nestati
Da vihori besni sve ce polomiti
Sve, sem secanja i slika koje u srcu nosim 


Autor:Mina

SAVETA1u3

Saveta3u1





  Naslov: : Život nema reprizu


Kroz zivot isla ,nekad brzo a ponekad laganim korakom.
Na putu tom pun kofer zelja,snova i ambicija stvarala,
punila a nikad dosta nije.
Sebicnost u nama ljudima
izrasta u velike ,ogromne potrebe.
Sanjala sam puno,zeljela srecu i ljubav na put svoj uputiti.
Ljubav izgubila ,ambicije postale smetnje a zelja nemam vise.
Kako godine idu
praznim kofer ogromni ,
ostavljam teret zelja i snova iza sebe
i NE OKRECEM SE VISE.
Oh kako je lako s praznim koferom
kroz zivot ici...

SAVETA1 i 2 u 3

saveta3u1





    Naslov: : Život nema reprizu


. Koliko god da nam u detinjstvu vreme izgleda duže, toliko izgleda kraće u doba odraslih. U starosti prosto huji. Ne čini li se i vama ponekad da tek što je prošla Nova godina i groznica oko nje, a stiže sledeća?
Koliko puta vam se dogodilo da nikako da dočekate susret sa nekom osobom koju dugo iščekujete, a nasuprot tome, uvek vas prozovu neverovatno brzo u lekarskoj ordinaciji kada idete na pregled kojeg se plašite. Bolne, teške, mučne, neprijatne stvari deluju kao da traju vekovima, dok lepe, sjajne i tople naizgled prohuje. Realno trajanje vremena mereno sekundama, sasvim je isto.

Mislite da vreme prolazi? Ne! Vreme ostaje, mi prolazimo. Svako naše vreme ima početak i kraj,
_________________

MINA66

MINA66





   Naslov: : Život nema reprizu




Zivot nema reprizu, ali to shvatimo uvek kada je kasno. Kada nas drage osobe napuste uvek ostane neizgovorenih reci, jer, mislili smo da imamo vremena.
Zato, kazi mi danas sve sto mislis, voli me danas najvise na svetu jer sutra ce svanuti mozda bez nekog od nas dvoje, a ne zelim da reci ostanemo duzni.
Dugujem ih vec dosta onima kojima nisam stigla sve da kazem, jer mislila sam ima vremena........ a nema vremena i zivot nema reprizu!
Treba da zivimo sada, ovaj cas i ovaj tren kao da sutra ne postoji. A ako ga docekamo zajedno, radujmo se, jer jos jedan dan je pred nama u kome mozemo pruziti ljubav i biti voljeni i biti potrebni.
_________________

MANCHY

Munchy



   Naslov: : Ljubav je...


Kako se čuva ljubav

...Majka i dečak setaju plažom...
U jednom trenutku dečak upita: "Mama, kako se čuva ljubav??"
Mama ga pogleda i odgovori: "Uzmi malo peska i stisni šaku..."
Dečak stisne šaku i što je više stiskao, to je više peska curilo iz nje... "Ali mama, pesak mi beži..!"
"Znam, a sada otvori potpuno šaku..."
Dečak posluša, ali uto dune vetar i odnese sav pesak s dlana..
"Ni ovako ne uspevam zadržati pesak.."
Na to majka, sa smeškom na licu, reče: "Sada uzmi opet malo peska u ruku i drzi dlan kao da je u obliku kašike, dovoljno zatvoren da ga sačuvaš i dovoljno otvoren da bude slobodan..."
Dečak učini kako mu je rečeno i pesak mu ostane na dlanu, zaštićen od vetra i slobodan da ne klizi kroz prste...
Eto.. kako se čuva ljubav...
_________________

ZOVEM SE LJUBAV

ZOVEM SE LJUBAV



 
Postojala sam prije nego što je bilo šta postojalo u Univerzumu, postojala sam prije nego što je postojala priroda, postojala sam prije nego što je postojao čovjek. Bila sam usamljena, htjela sam da podijelim sve ovo što nosim sa sobom kroz nebrojene vijekove i stvorila sam svijet koji sam htjela da se mojim imenom zove. 
Uvukla sam se u more i jezera, u rijeke i potoke, u planine i beskrajna polja, u šume i proplanke. Ja sam ona u kojoj se umivate, ja sam ona u kojoj lice svoje ogledate, ja sam ona koju udišete. 
Volim da dođem iznenada, kada se ne nadate, volim da vam oduzmem dah, volim da vam oduzmem moć govora. 
Volim da vam srce brzo zakuca, da vam kolena klecaju, da često izgovarate nesuvisle rečenice. 
 
Volim da zbog mene radite nepromišljene stvari, da se smijete kao djeca, volim da šetate livadama i berete rijetko cvijece. 
Volim da ste radosni zbog mene, volim da zbog mene pjevate, volim da zbog mene pjesme pišete, da zbog mene priče izmišljate kojima nijedna bajka ravna nije. 
Ali sam tužna kada me se bojite. 
Tukli ste me, mučili, zatvarali u tamne kleti, izbacivali iz hramova, ostavljali me gladnu i žednu, zaklanjali ste sunce od mene, slali vječne kiše i tmurne oblake, krali ste duge od mene. Vezivali ste me lancima, niste mi dali da se širim i razvijam, govorili ste čak i da ne postojim. Niste vjerovali u mene, izmišljali ste strašne stvari samo da prikrijete moje ime, palili ste, pljačkali ste, ubijali ste. 
Ali sve sam zbog vas izdržala. 
Nisam se bunila, plakala sam u tajnosti da me ne vidite nesrećnu, da vas ne rastužim. Sve lance sam pokidala, sve sam oblake rastjerala, neprimjetno, tiho i tajno, da mi se ne prepadnete naprasno. Šunjala sam se kao mio lopov oko vaših srca, omekšivala ograde koje ste postavljali i mislili ste da vam se neće moći nikada više ukloniti. Brisala sam vam suze sa lica kada ste mislili da vam ih nema ko obrisati, tjerala na smijeh kada ste mislili da ćete vječno plakati, tjerala vas na govor i tada kada biste se zarekli na vječno ćutanje. 
Ne bojte se. 
Primite me u svoje dvorove, otvorite mi vaše hramove. Pripremite sudove duše svoje da vam ih napunim radošću i veseljem. Ja ću biti vaša molitva, ja ću biti vaš vid kada ne vidite, ja ću biti vaš sluh kada ne čujete, ja ću vas nahraniti kada ogladnite, ja ću vas napojiti kada ožednite. Ja ću biti vaša svjetlost u mraku, ja ću biti put po kojim ćete hoditi kada budete mislili da prolazite nepoznatim predjelima. 
Ne bojte se. Otvorite srce i primite me u sebe. Jer sam tu. Jer postojim. 
Zovem se ljubav, samo me pozovite i biću tu. 


pozajmljeno sa najlepseg i najboljeg foruma


OSTRVO LJUBAVI




Jednom jako, jako davno postojalo je jedno ostrvo gdje su ziveli svi
osecaji:
Sreca, Tuga, Znanje, Tastina i svi ostali, ukljucujuci Ljubav. Jednog dana su saznali da ce ostrvce potonuti, pa su se svi krenuli spasavati. Ljubav
je zelela ostati do zadnjeg trenutka, verna i odana svom ostrvcu no kada je ostrvce gotovo nestalo, ipak je odlucila zatraziti pomoc. Bogatstvo je
upravo prolazilo kraj nje u svom velikom, luksuznom brodu kada ga je Ljubav zapitala moze li je povesti sa sobom. Bogatstvo je gotovo srdito odgovorilo da ne moze jer nema mesta za nju obzirom da mu je brod ispunjen srebrnjacima.
Ljubav je odlucila zamoliti Tastinu za pomoc koja je upravo prolazila kraj nje u prelepom brodicu. "Tastino, molim te pomozi mi!" zavapila je Ljubav na sto joj je Tastina odgovorila: "Ne mogu ti pomoci, Ljubavi, sva si mokra i mogla bi mi unistiti brod". Tuga je bila u blizini i Ljubav ju je odlucila zamoliti za pomoc. "Molim te, povedi me sa sobom" tiho je zatrazila Ljubav. "Oh...
Ljubavi, toliko sam tuzna i zelim biti sama" odvrati Tuga i odjedri sama
dalje.
Sreca je takoder prolazila kraj Ljubavi no kako je bila presretna nije ni cula njezin poziv u pomoc.
Odjedno se zacuo glas koji je rekao "Dodi Ljubavi, ja cu te povesti". Bio
je to jedan starac kojeg je Ljubav, ushicena i presretna, zaboravila pitati za ime.
Kada su stigli na kopno, starac je posao svojim putem pre no sto ga je Ljubav mogla pitati ko je. Znajuci koliko duguje starcu, Ljubav se obratila Znanju, mudrom starcu za pomoc otkrivanja identiteta dobrog starca koji joj je pomogao. Znanje joj je odgovorilo "Vreme". Ljubav je zastala u cudu i pitala zasto joj je Vreme pomoglo, na sto se Znanje nasmejalo mudrim smeskom i odgovorilo "Zato sto samo Vreme moze shvatiti koliko je velika i snazna prava Ljubav".

KISA

KISA





Sta je to tako posebno sto nam kisa donosi svakom svojom kapljicom? Koliko li samo osecaja nosi svaka ta kap kada nas svojim padom podseti na neke nama drage trentutke?Kisa navodi na razmisljanje..odnosi u mastu..ispunjava snove..ona prosto zapljuskuje secanjem! 
Kada pada,ne preostaje ti nista drugo nego da osluskujes..uzivas u tome!jer ona pada nekim posebnim ritmom,silazi s neba tako velicanstveno,ponekad malo jace zapljusne kao da zeli nesto da kaze a nekad,pada tako mirno,tako dojmljivo! smeska se sa svojim kapima... 

Kisa! Zvuci tako jednostavno a tako nejasno..Da li ste se kad zapitali sta je zapravo njeno znacenje? Zbog cega nebo place svaki put kad se probude uspomene?
Toliko zasto? A nijedno zato! 

Zivot je pun uspona i padova! A u svemu tome postoje neke misli koje te navode na pravi ili pogresni put! Postoje te "crne"misli koje prosetaju do svakog smrtnika da bi ga opomenule na njegova dela..tada covek razmislja...razmislja uz te cudne kapljice kise..slusa taj zvuk i udarac o oluk,prija mu to! Opustajuce je! Covek treba da voli ono sunce koje ga obasjava..oblake koji nam se ponekad cine tako zlobno,tmurno..ali i oni imaju svoje znacenja,i oni se pojavljaju u odredjenom vremenu,.covek treba voleti ovu kisu koja pada,ovu kisu koja je mene potakla da prenesem svoje razburkane misli na papir.. 

Ah..toliko je toga nejasnog,mutnog u nasim ocima,mi smo samo obicni smrtnici i cilj nam je da prozivimo ovaj zivot,da dodjemo do te neke smrti--tj nekog novog zivota! 
a smrt,zbog cega se plasimo od same pomisli na tu rec? Sta je zapravo smrt?pocetak novog zivota? mozda ce pred smrt iz nasih ociju padati kise zaleci dane i ostavljajuci uspomene u proslom zivotu,.a nista nemozemo ponijeti sa sobom! Tuzno! Ipak uz nas ce biti one kapljice kise-suze! 
sve se pojavljuje u tim kapljicama.. 
Zanimljivo je sada sto jos uvijek to ne shvatam..a sumnjam da cu ikad shvatiti.. 
mozda nekad kad te kapljice prestanu..Pitam se koliko ih bas ima? Koji je to broj? Kada ce pasti ona posljednja? 
Ponovo se zbunjujem pitanjima ali naprosto je nemoguce prestati razmisljati kad jednom pocnes.. 
Ko zna! Mozda cu prestati kada kisa prestane padati...



_________________

недеља, 17. октобар 2010.

KRENI

CEKAJ

‎"I kada se pred tobom otvore mnogi putevi a ti ne budeš znala kojim da kreneš, nemoj poći bilo kojim, nego sedi i sačekaj. Diši duboko i s poverenjem u sebe, onako kako si disala onog dana kada si došla na svet; ne dozvoli da ti nešto odvuče pažnju; čekaj, i dalje čekaj. Budi mirna, ćuti i slušaj svoje srce. Kad čuješ njegov glas, ustani i idi kuda te ono vodi." 



ON NJOJ DVE HILJADE NEKE

OD ALEKSANDRA 11.04.2009.


                                                         
                                                                  






Kroz taj jedan prozor, svako jutro gledam u nebo i pijem prvu kafu sa Natasom. Osecam kako me gleda i nezno dodiruje, a onda jos jedan gutljaj i java se vrati a ostane samo prozor i nebo. Onda opet dim cigarete i vidim Natasu, udje neko i vikne "komandir" i opet tuga, prozor, resetka i izbledeli miris jutra i zene koju volim. 
Gledam u sat pokazuje datum, srce se skupilo, skuplja ga pomisao da i ovu kafu pijem bez zene, jedine za mene. 
8,30. drzim karticu ali necu da je budim, znam da cele noci nije spavala. Dajem sebi obecanja, da ubijem osecanja, ali mislim da ovu bitku gubim, osecanja su me pobedila. 
Opet prozor, resetka, nebo i Natasa. 
Mesaju se masta i stvarnost, ali ta ljubav me podize, daje nadu, daje snagu i volju za sve ovo, da pobedim i nadam se nekom tako blizu a tako dalekom 




ONA NJEMU DVE HILJADE NEKE

NJEMU

Mene ne zanima koliko godina imas.Ja zelim da znam da li ces rizikovati da ispadnes budala zbog ljubavi,zbog snova,zbog nekoga koga zoves zivot.Mene ne zanima koje planete uticu na tvoj mesec.Ja zelim da znam da li si dodirnuo srediste sopstvene tuge,da li su te zivotna razocaranja otvorila ili si se sakrio,skupio,zatvorio iz straha od daljeg bola.Zelim da znam mozes li sedeti sa bolom,sa bolom mojim ili svojim,ne trudeci se da ga prikrijes ili umanjis,sakrijes ili izbrises.Zelim da znam mozes li drugovati sa radoscu,sa radoscu mojom ili svojom.Mozes li se prepustiti divljem plesu,i dopustiti da te zanos preplavi do samih vrhova prstiju i ne dozvolis da se setimo svih ljudskih ogranicenja.Mene ne zanima da li je to sto mi pricas iskreno.Ja zelim da znam da li si iskren prema samom sebi.Mozes li podneti izdaju a da ne izdas sopstvenu dusu.Ja zelim znati mozes li biti veran te stoga dostojan poverenja.Zelim da znam mozes li videti lepotu cak i ako nije lepo svaki dan.Zelim da znam mozes li ziveti sa promasajem sa promasajem svojim ili mojim.Mene ne zanima gde zivis ili koliko para imas.Ja zelim znati mozes li se dici posle moci bola i ocaja.Mene ne zanima ko si ti ni kako si se obreo ovde.Ja zelim znati hoces li stati u srediste ognja zajedno samnom i ne ustuknuti.Ja zelim da znam da li si me pustio unutra.Ja zelim da znam da li ces biti uz mene kada se sve oko mene rusi.Da li si spreman... 



ON NJOJ DVE HILJADE NEKE




OD ALEKSANDRA 12.06.2009. 

                                                                                              




Volim ih, jel znam da zahvaljujuci njima ima svetla u nasem malom stanu. Volim da ih gledam i da me gledaju jer se tad topim.
Kad sam osetio prvi put tvoje rukice na sebi, shvatio sam izreku "dodir svile" i Volim te, Volim te, Volim te, Volim te, i ne zalim sto ce sa tobom, bujice moga zivota, odneti zelene grane zivota moga, jer znam da ce u dusi zauvek ostati prolece, i zivot kraj tebe. Kako? Trudim se da i ovo jutro smislim nacin kako da te zagrlim, kako da sebe ispunim tobom. Da li je ovo jos jedna kazna za mene, kada uporno se borim sa sobom da i sutra prezivim bez tebe. Onda zazmurim i opet okice moje gledaju u mene. Stisnem pesnice toliko da sva krv iz ruke izadje, jer znam kad otvorim oci ostace samo praznina ispred i bes u meni. Ja nisam sam ni ovde, taj pogled okica mojih uvek osecam na sebi i znam da je moj krik i u tebi.
Ima zena koje su nicije, ima zena koje su svacije i ima zena (najzad) koje u zivotu budu zene samo jednog coveka. Ako me u zivotu ceka sreca onda je moram doziveti sa tobom da bi se moglo nazvati sreca. I opet ista misao Volim te, Volim te, Volim te, i znam da smo samo zajedno jedno. Hocu tu jedninu do kraja zivota. Da zauvek okice moje gledaju u mene, da se pored njih budim i da se u njima svako jutro ogledam, uzivam, protezem i zivim. Samo sa tobom.





ZIVOT


ZIVOT




Zivot ima tri etape. Prve dve su slutnja i delovanje, a za trecu se nadam da cete je tek osetiti ako vec i niste. Sledeceg jutra pocinje neko novo sutra...moje, tvoje...nase. Iza ugla ceka novi svetao dan... nova staza i novi putnici. Nepoznato, netaknuto sutra. Iza dana krije se tama, iza meseca sunce... posle kise sledi duga. Nebo je prelepo. Beli oblaci kao grumeni vate razbacani po plavetnilu bude neko novo osecanje... neku radost.

Mozda ce i vekovi proci ali zvezde ce i dalje na nebu blistati. A ne znam zasto sam toliko padalica videla. Ne znam da li je to dobro ili lose... i da li se te zelje ostvaruju. Plove secanja u obliku jedne zvezde, poput sapata i prevrelih zelja. I onda potonu kao ponoc. Obamru osamljene i prazne... od dobra i zla, od slutnje i same spoznaje. Odlaze u ono od cega sam ih htela sacuvati...zaborav. Dolaze nove zelje zagrljene ogrtacem nadanja. Jos uvek zora za zorom dolazi nakon svake noci. Sveze jutro, nove misli. Lepsi osecaj i mrzovolja za ustajanjem iz kreveta. I onda su misli kao suncokreti. Okrecu se prema nestvarno blestavoj, misterioznoj svetlosti. Suncu koje porazava tamu.



Ako ne razumes mene, tesko ces razumeti moje reci i moje pisanje. Tesko ces razumeti bujicu reci ako iz tebe ne izvire jedna takva. Neces ih doziveti ako ne umes da sanjas i mastas. Tesko ces ih osetiti ako nemas zelje nadanja i neku teznju. Bice ti smesne ako si prazan i glup.




_________________
Soba za gerijatriju  udji pa vidi