TRAZIM SAMO DA MI VRATIS OSMEH...
TREBA MI U OVAKVIM DANIMA...
DA MOGU IZACI PRED LJUDE
I USPESNO ODIGRATI PREDSTAVU...
’’NIJE MI NISTA’’...
A SVASTA MI JE...
Tetovirala sam dusu tobom,
a lepo su mi rekli da se tetovaza
ne skida.

Kidam, al neide...

уторак, 30. новембар 2010.

VREME














Ako nekad vreme razdvoji nas dvoje
i svako svojim putem krene
ko zna 
mozda ipak jednom ti pozelis da vidis mene
Mozda pozelis da me vidis
da sednemo skupa sat il'dva
ali ne znas koga da pitas 
gdje li to sada zivim ja
Na pitanje ovo odgovor znas
adresa ista kuca i broj
il' me potrazi na mestima
gdje je poceo zivot moj
Potrazi me... kraj zelene reke
gde su me ljubile tvoje usne meke
Potrazi me... u cvrkutu ptica
ciju pesmu slusasmo zagrljeni nasmejanih lica
Potrazi me... u leptirovom letu
sarenih krila najljepsem cvijetu
Potrazi me...u mirisu ruze u bisernoj rosi u nemirnom vetru razigranim u kosi
A ako me ne nadjes na mestima ovim
mozda ipak trazis na mestima krivim
Zaviri u sebe i u svoje srce
mozda sam bas tamo,mozda tamo zivim...

cool myspace layouts

JA

JA

Sta ti znacim ja?

Samo komad proslog vremena.

Sta ti znacim ja?

Ni rodbina ni sudbina…

Reci sta cu ti ja,

Ispod paucine godina.

Sta ti znacim ja?

Ovakav nikakav.

Ja covjek sa dva lica

Ja muska kukavica.

Sto nikad nisam smeo da priznam

Jesi li zena ili ljubavnica…





четвртак, 25. новембар 2010.

UMORNA SAM

UMORNA SAM
Umorna sam od cekanja kad ces doci, kad cu cuti tvoj glas, kad ces me obradovati osmehom…umorna sam vec od tog dugog cekanja…od cekanja mislima...
Umorna sam i od svih ovih ispisanih i neispisanih reci, koje mozda nikada nece stici do tebe, umorna sam od misli o tebi...od strepnje, od ceznje...
Umorna sam cak i od svog lika u ogledalu, kada se ujutru probudim posle mrvice sna…jer to vise nisam ja, to je neki drugi lik, neka druga zena koju ja vise ne poznajem, strana, zamagljenih ociju, s jednom velikom borom na celu, izbledela lika, sa tamnim podocnjacima, bez osmeha, umorna...cak mi je i koza umorna, i dusa...
Umorna sam od svih neprospavanih noci, od nemirnog mi srca, i neusnulog sna.      


среда, 24. новембар 2010.

OTAC MOJ

OTAC MOJ














Znam da su ti poslednje reči bile moje ime.
Znam da si sklopio oči spokojno i sa osmehom na licu.
Znam da si sada konačno srećan.
Znam da si znao koliko ćeš mi bola naneti,
Ali si isto tako znao koliko je tvoja ćera jaka.

S ponosom izgovaram tvoje ime,
S ponosom nosim tvoje prezime,
S ponosom gledam u tvoju sliku,
Jer sam ponosna što si bio moj otac.

Nisam stigla da ti stegnem ruku na kraju,
Napustio si me bez ijedne reči...nisi hteo da znam.
Koliko sam ti zahvalna na tome, toliko sam i besna.

Besna sam što si me prerano ostavio,
Što si mi ostavio samo ime isklesano na crnom mermeru...
Ali dok stavljam jednu ruzu na njega i prelazim prstima po tvom imenu
Osećam da si i ti ponosan na mene.

Znam da me gledaš od gore...osećam ponekad tvoju ruku na ramenu,
Čujem tvoj glas u tišini noći, pričam sa tobom, kao što smo nekada pričali.

Bila sam tvoj sin, tvoja ruža
Vodio si me svuda sa sobom...kao kofer...
Poklanjao si mi osmehe, lepotu kakvu samo otac može da da.

Zaspao si...sklopio svoje,setne oci i sa osmehom na licu otišao...tiho...bez pompe.
Učiniću sve da tvoja ćera bude ono što si uvek govorio da ću biti - nesalomiva.

Volim te tajo, sada i zauvek.



уторак, 23. новембар 2010.

OTAC







OTAC




Samo je otac
Znao da nosi sudbinu svoju
Ko tesko breme
Od kada vise nije sa nama
Stali su sati, stalo je vreme

Samo je otac
Mogao proci
Gde drugi niko isao nije
I mozda zato ponekad kasno
Njegovo srce sa mojim bije

Ne zali nikad prosuto vino
Donece neko jos jednu bocu
A svaku greskom prosutu casu
Nameni uvek voljenom ocu


Samo je otac imao snage
Da svom zivotu zapreti strogo
I mozda zato u srcu mome
Za njega bice ljubavi mnogo










понедељак, 22. новембар 2010.

PLAVA RUZA ZABORAVA

PLAVA RUZA ZABORAVA
Ponovo me zoves ali tvoje reci
vetar nosi nejasne su i daleke
tako mi je malo ostalo od tebe
samo sitno zrno zlata na dnu reke


Sve isperu prve kise
i prekrije mlada trava
kad se jednom pomirise
plava ruza zaborava

Sve nestaje sve se brise
u grudima srce spava
kad se jednom pomirise
plava ruza zaborava

Ponovo me zoves da od kuce odem
da te pratim i da zivim ludo gresno
ali sve sto kazes drukcije je danas
cini mi se ili tuzno ili smesno







VINO I GITARE

            

Vino i gitare, nek opet ispune mi noć
To vino staro i gitare
Večeras ce prijatelji doć'.

Vrijeme neka stane kad ovdje okupe se svi
životu s nek druge strane
Večeras stajat' ćemo mi.

I mladost neka ide, život mora nekud poć'
Pa i rane što se vide
Sve će proć'.

Vino i gitare, želim noćas ja u domu svom
Kad stari prijatelji dođu
Nek' ne nađu bol u srcu mom.

Vino i gitare, nek opet ispune mi noć
To vino staro i gitare
Večeras ce prijatelji doć'.

I mladost neka ide, život mora nekud poć'
Pa i rane što se vide
Sve će proć'.


____________Gabi Novak__

недеља, 21. новембар 2010.

OSAM AMAJLIJA

TO JE TO


Za osam amajlija protiv svakog zla i nevolje potrebno je imati: iz levog oka odraz slova Alfa , manji krug što stvara vilin konjic na površini vode , izmedju dva prsta nežnosti cvetnog praha , kao nokat palca ljuspicu svoda, kraći šum rasta mladice tise, večnu zabranu okretanja, srazmerno sebi snage semena , duplo nade , par krila od lepog sna , pod mišku prhtaj goluba , krstinu uglova gledišta , što se na duge trepavice spusti pahuljica, koliko može da stane u usta ljubavnih reči, nozdrvu mirisa majčine dušice, po dobar uzdah od sva četiri vetra , što više prolećne svetlosti, nemerljive upornosti tajne, bilo koji deo duge , pola čaše sjaja belutka iz potoka , dva sastojka koja se možete setiti samo na dan pravljenja amajlija , odoka boje dnevnog leptira , svežanj magije ključeva , zrnce šuškanja skarabeja , srednje jačine zvuka trube andjeoskih , jednu stalnu pomisao na vlagu prepona, po želji pesme zrikavca, kovrdžu dima od kućnog ognjišta, na vrh noža plamena , pedalj dužine vlakno oblaka , iver bleska munje, običnu kapljicu znanja vode , dokle može da se vidi let sokola , vertikalu bar do pete nebeske svere , u drugu nozdrvu mirisa zemlje , smeha , nikad dovoljno smeha , za naušnicu zuj pčela , dok se medju stablima ne izgubi pogled na šumu , kočopernost trave zvane prkos , naramak popodnevnog hlada smokve , nisku cmoketića , malčice buke drvenog razboja , na dlan toplote paperja , širi zamah strukom bosilja , veštinu posmatranja kvadrata , oko svega opis kruga i iz desnog oka odraz slova Omega.





PUT ZIVOTA



PUT ZIVOTA




Svi smo mi dospeli u ovozemaljsku bastu koja se zove zivot. Staze kojima koracamo su razlicite,preplicu se i razilaze,mi tecemo kao vreme,radujemo se, smejemo, patimo, bolujemo i sto je najvaznije...Volimo...
Tako sam i ja zavolela... Brzo, nepromisljeno, totalno blesavo...
Zavolela sam tako lako a tako sam tesko znala to da pokazem...Mozda je to moja najveca mana a mozda cak i najveca vrlina...mozda cu upravo zbog toga uspeti da sacuvam svoje srce u jednom komadu sto retko kome polazi za rukom u ovom svetu punom lazi, prevara i neiskrenih ljubavi... A sa druge strane covek bez ljubavi je samo mrtvac koji dise, nista drugo do nekoliko slucajnih imena i datuma...

Ljubav je cudna stvar... Danas je sve leprsavo i lepo i mi ususkani u svojoj ljubavi sijamo od zadovoljstva a sutra... Sok... Ugledamo onu stranu stvarnosti, onu stranu zivota koju juce nismo poznavali, svi lepi trenutci ispare a u nama ostaje jedino osecaj gorcine,usamljenosti i neobjasnjive tuge... Da li je onda nase srce vredno da ga zrtvujemo zbog nekih lepih zelenih ociju? Ociju koje su tu uz nas,bodre nas i prate kroz zivot a onda odjednom nestanu kao da nikada nisu postojale, a nase srce ostane samo, napusteno i ranjeno...? Ocigledno da jeste cim je toliki promet!!! Danas se srca poklanjaju tako nepromisljeno i brzo da je gotovo nemoguce sacuvati ih... Da li su ljudi poludeli ili i dalje ne shvataju da je srce ono najvrednije sto poseduju?
Mozda su ipak ljudi u pravu... Mozda srce ipak treba staviti na kocku i cekati da naidje ono koje ce kucati u istom ritmu... Mozda je ta neizvesnost ono sto u stvari cini ljubav a kada bi sve bilo ocigledno i lako ljubav verovatno vise ne bi bila to sto je sada... Zbog toga  ljudi ne treba da se opiru kada ih pogodi Amorova strelica a jos gore da beze od toga i stide se da pokazu svoju zaljubljenost, taj najlepsi osecaj na svetu...

Putevi ljubavi su veoma cudni i satkani su od bezbroj trenutaka. Svaki je poseban i neponovljiv. Svaki prezivljeni dan i prespavana noc samo su delici ogromnog mozaika. Nikada se jedan prezivljeni trenutak nece ponoviti i zato treba voleti i biti vojen u svakom trenutku, tokom ovog celog kratkog i nesavrsenog zivota... A ja bih to verovatno prvo trebala da naucim sebe...




SUZE

SUZE




Zbog cega ne pada kisa veceras,
da istrcim napolje i vrisnem,
da kapi kise sakriju moje suze
i da speru gorcinu i jad koje osecam?
Zbog cega nocas ne duva vetar
da odnese sav bol i tugu,
da odjednom sunce se pojavi i
da mi nebo pokaze dugu?
Zbog cega se veceras nije pojavila zvezda Danica
da mi sapne tiho kako da pronadjem i obrisem greske u zivotu
i izlecim sve svoje rane?
Zbog cega se nocas i moj zivot ne ugasi
kao dogorela sveca u hladnoj noci
da mirno sklopim
neisplakane oci
kao sto ih je i moj otac sklopio?!





HVALA TI TATA





HVALA TI TATA


hvala.
za svaki put kada si me odvezao do skole.
za svaki smesni isecak iz novina.
za svaki put kada si mi pricuvao sina
za svaki savet.
za majstorisanje kada sam imala dve godine.
za one smesne cipelice za matursko.
za svaki osmeh.
za onu kucicu od stiropora.
za ljuljasku na staroj tresnji.
za to sto postojim i sto mi svi kazu da sam ista - ti 




OCU MOM

OCU MOM






Ako me cujes

Sedim na mestu gde mirno spavas
u srcu osecam tugu najvecu
drhtavim glasom tiho ti govorim
dok vetar gasi,upaljenu svecu.

Ako me cujes,ucini mi jedno
u san mi dodji ove hladne noci
reci kako izgleda leteti bez krila,
kako izgleda kroz oblake proci.

Da li si tamo daleko sam
da li je toplo,ili ipak zima
igras li,pevas ili mirno sedis
dal uopste zivota tamo ima.

Ima li bola,patnje i suza
ili je lepo,veselo i srecno,
umiru li i tamo ljudi,
il njihove duse opstaju vecno.

Hoces li se ikada vratiti ovde
ko covek,ptica ili cvetic mio
reci da znam,da te vidim jos jednom
iako nisi ono sto si bio.



TUGO MOJA

TUGO MOJA
zora
jutro
svetlo
osmeh
ptice
staza
drvo
hlad
klupa
secanja
imena
vetar
daljina
proslost
ceznja
iscekivanje
nada
detinjstvo
naivnost
cistoca
cednost
prijateljstvo
zelja
lisce
boje
misli
ljudi
mnogo ljudi
necije lice
na svima njima                                  
traziti
naci
lice
to lice
ruke
milovanje
toplina
buducnost
stvarnost
java i
san
lice
ici dalje
vodjen tim likom
u beskraj  


                                               

NEKAD

NEKAD

Znam da mislis da si u mom zivotu bio samo prolazna stanica, i da tvoje ime ne budi secanja kada te neko spomene.
Znam da mislis da sam bila poput kamena, i da zbog tebe ni jedna iskra nije gorela. KADA BI SAMO ZNAO!!!
Mozda moje usne jesu otrov sipale, reci bile teske, olovne, ruke hladne ali zato su moje oci sijale kad bi pred njih stao ti..
Zar postoje reci kojima bih opisala koliko sam te volela, zar ti moja zudnja nije bila dovoljan dokaz!?
Ma koliko bolelo zelim da znas da je gotovo, da vise nista  ostalo nije. Mozda si me voleo, nekad davno...ali sada si neko drugi. Tvoje su oci izgubile sjaj, a srce postalo kameno. Suvise je tudjih uzdaha na tvojim usnama, ja tu ne pripadam! Ne zelim to! Ne zelim biti poslednja stanica tvog zivota, ona kojoj ces dolaziti kada te izmore lutanja.
Kako sam te samo volela, kada bi znao. Ali to je bilo nekad, KADA SI TI BIO SVE ONO STO SAD NISI..
Ti i ja nismo uspeli......
 



KRAJ NA KRAJU KRAJEVA

kraj

Iscrpljena nemirom i besom pogledala je Jad.
Videla je to svojim blistavim, ocima
Jasnije nego ikada. Postavlja pitanje: "Kad?"

Mnogi su pokušali pažnju privuci, ali uzalud.
Nije primecivala zvukove, poglede i udisala mirise.
Bila je mrtva - svega na tren. "Konacni sud?"

Hrabrost joj je otkrivala mnogo i uzimala svest,
"Cuvaj sebe, voli sebe." To je lozinka, znala je.
Otvoriše se kapije buducnosti. "Neciji gest?"

Staza ju je vodila ka smislu postojanja svih nas,
Oduzimala dah, punila glavu raznim mislima...
Poslednje pitanje postavih sebi: "Kucnuo je cas?"







ONA NJEMU

ONA NJEMU


Prodavat
nemoj u bescenje
darovanu mene
usivena sam
u porube snova
krhka ko molitva za sutra
Nemoj prodavati
nove iskre za
ispucala htenja, nemoj na
brezove grancice,
spalit ces plodne mi misli
sto se jutrima upinju nebesima
Ne prodaj zrake sunca
ukapane u filigransko srce
te dvije uobicajene loze
za eksirajucim sankom.
U mamurna jutra ne vadi
nozeve opravdanja
iz boca oprastanja.
Ne prodaj sjaj iz ova dva oka
sto te na gozbu snova pozvase
u saputanja daleka
na tek skovanom nakovnju.
rasprodaj grehe bogohulnih dana
prodaj sve oziljke
iz nikad zaraslih secanja
Ne prodaj mene u sebi
zbog neostvarenih snova




MAJKA

MAJKA 





Доводи се у везу са...
Љубављу...

Разумевањем,
(највећим на свету).
Осећањем сигурности.
Речима утехе.

Мајка, па то је наше...
Детињство.
Безбрижан сан.
Наша Топлина.
Нераскидива веза...

Када кажем мајка,
Заправо мислим на...
Светлост,
Пролеће,
Небо плаво,
Бескрајно
И, Сунце на њему.                   

Мајка, то је наше...
Огромно поље,
И, дрво на њему, ,
Дрво под које можемо стати
А да нас ветрови
неће одувати.

Кажем,
Мајка као...
Стрепња.
Слутња.
Радост,
Срећа.

Мајка,
Прва,
Последња,
Једина,
Моја.