TRAZIM SAMO DA MI VRATIS OSMEH...
TREBA MI U OVAKVIM DANIMA...
DA MOGU IZACI PRED LJUDE
I USPESNO ODIGRATI PREDSTAVU...
’’NIJE MI NISTA’’...
A SVASTA MI JE...
Tetovirala sam dusu tobom,
a lepo su mi rekli da se tetovaza
ne skida.

Kidam, al neide...

уторак, 5. март 2013.

SAMO SAM ZENA


SAMO SAM ZENA



Žena sam...savršeno svesna sebe...šta mogu , šta želim...poznajem svoje telo, svoju dušu,svoje moći...snove, težnje i strahove svoje..Ja mogu da te nateram da poludiš za mnom, ja mogu da čitav svet na kolena bacim...da budem veštica iz najgore more, da budem vila iz najlepše bajke..Da budem ranjiva koliko sebi dozvolim, da budem jaka koliko niko ni zamisliti ne može...da budem ono što nije nijedna..da smejem se kad mi se plače, da plačem kad me niko ne vidi...nikad ne zaboravi, dušo draga, ja sam ŽENA i mogu sve.


петак, 22. фебруар 2013.

AAAAA, NE VISE


AAAAA ,NE VISE



Ma neka, pusti ti mene. Ne moraš brinuti. Zar ti izgledam kao neko koga možeš dva puta slomiti? Ne,  pa ti si barem jedan od onih koji kad nešto učini, učini da se zapamti. A ja sam zapamtila. Sve tvoje. Pa čak i bol. Zato, jednom si me slomio, a drugi put - Nece da moze

уторак, 12. фебруар 2013.

UZIVAJTE



MORE U VASEM DOMU






ZNAS

ZNAS


Znas, veliki decace…nisam ja trazila da odrastes…
nisam trazila da sputavas svoje zelje…
da izgubis svoje snove….
htela sam da zajedno.. sanjamo…zelimo…
htela sam samo…da tvoj nestasluk usmerim ka pravim stvarima…npr…mogao si …da mi pokvaris igracku koja se zove bol…
ta prokleta muzicka kutija …svira samo tuzne tonove…
previse dugo mi je dusa u njenom mehanizmu zarobljena…
svaki akord zagrebe po starim oziljcima….
a ja bih eto, nesto veselije….



четвртак, 7. фебруар 2013.

KOCKAR


KOCKAR







Ne nije bio savrsen…cak daleko od toga…
porok je bilo njegovo srednje ime..
pronasla je u njemu nesto skriveno od ostalih…
dusu decaka maskiranu licem grubijana…
I dala mu sansu da masku odbaci…prekasno..
izgleda da je maska postala njegovo drugo ja…
od svih poroka,jedino kockar nije bio….
a ipak je svoju sansu prokockao…






субота, 2. фебруар 2013.

SECANJE


SECANJE






uz tebe sam naucila da i cekanja mogu biti lepa...
naucila da ne pitam a da puno toga znam...
naucila sam da je lepota u sitnicama… 
a isto tako da te male stvari umeju da prokleto jako nedostaju...
sada se ucim drugim stvarima...
.da ne verujem u bajke..
.da se smejem i sa suzama...
da trazim opravdanja za kosmarne snove u kojima te pronalazim....
da vise ne cekam i ne nadam se...
da tisina telefona ume da zaboli..
a mnoga pitanja nemaju odgovore…
i da ih je bolje precutati....
ako je buducnost u kojoj te nema,
cena za sve one trenutke srece koje smo imali....
veruj mi ...previsoka je...