TRAZIM SAMO DA MI VRATIS OSMEH...
TREBA MI U OVAKVIM DANIMA...
DA MOGU IZACI PRED LJUDE
I USPESNO ODIGRATI PREDSTAVU...
’’NIJE MI NISTA’’...
A SVASTA MI JE...
Tetovirala sam dusu tobom,
a lepo su mi rekli da se tetovaza
ne skida.

Kidam, al neide...

понедељак, 24. јануар 2011.

BAJKA O PRINCU



manekenka...


http://karolina-karolinablog.blogspot.com




taso 
evo jedne zivotne teme 



Secate se kada ste bile devojcice, vasih mama i baka koje su vam kupovale najlepse pricice za male princeze i pustale vas da iznova i iznova citate 'Uspavanu lepoticu', 'Pepeljugu', 'Lepoticu i zver'… Vi ste tako mastale o princu na belom konju, o ljubavi koju nista ne moze nadjacati, o savrsenoj cipelici…a onda ste pocele da rastete i odrastate i da shvatate da zivot nije bajka, da uglavnom ne postoji ljubav za ceo zivot, jer kad se vi zbabate vas muz ce naci neku novu klinku, jer oni to tako rade i mogu… Shvatate da ste vi te koje ce kucu odrzavati same, jer dok vi perete , peglate, kuvate, vas dragi ce dici noge na fotelju i gledati tv… A opet treba doci do toga da se udate…sto je svakako tesko u ovoj ‘bari punoj kokodila’.
Nema vise serenade i romanticnog udvaranja, ma nema udvaranja uopste…Momci ‘zavode’ po principu hoces-neces. Ako bar malo treba da se potrude, ici ce linijom manjeg otpora i naci neku oko koje ne moraju da se trude, koja ce im ako imaju srece odmah leci u krevet, i njima je to dovoljno-dobili su sta su hteli… A vi, cekajte drugog konja, jer princevi su ostali u bajci.
Ja sam jedna od onih koja se istinski trudila da veruje u bajke, nekako mi je to bilo cisto i pravo. Koliko god su me drugi ubedjivali da to ne postoji, da se okanem suludih ideja, da sam sad ja ta koja lovi-nisam htela da prihvatim. Zar je to sad toliko normalno da devojka pridje decku, da mu plati pice, pozove na veceru, pa jos i spremi mirisljavu posteljinu i toplu kupku? Dokle je stigao ovaj svet?!
Ne zelim to tako…zeljna sam ruza na jastuku, cokoladice u krevetu, case vina, osmeha, poljubaca, milovanja…zeljna sam upoznavanja nekoga, izlazaka, druzenja, sticanja poverenja u nekoga pre kreveta… Sanjam kafu koju mi On kuva za dobro jutro i najlepsi jutarnji poljubac. Ceznem za iskrenim ‘ljubavi’ i ‘volim te’ sa njegovih usana.

Znate, ja i posle svega ovog napisanog odbijam da verujem da moj neko ne postoji i da nece doci. Hoce, i cekacu ga i prepoznati kao mog princa, jer zivot je cudo. 



Karolina

nemojte ismevati ipak sve devojke u dubini duse ovo zele 


Ovo stvarno moram da pohvalim,odavno nisam citala necije pisanije,a da sam se posle toga  osecala ovako prazno,stvarno je ovo jedna velika istina,i zaista sve Mi to prosto ocekujemo bez obzira na godine.Ne draga drugarice niko se nece ismevati.I u plitkoj i u dubokoj dusi stvarno je tako.
Hvala ti na ovom divnom tekstu.

                                       










_________________

Нема коментара:

Постави коментар