TRAZIM SAMO DA MI VRATIS OSMEH...
TREBA MI U OVAKVIM DANIMA...
DA MOGU IZACI PRED LJUDE
I USPESNO ODIGRATI PREDSTAVU...
’’NIJE MI NISTA’’...
A SVASTA MI JE...
Tetovirala sam dusu tobom,
a lepo su mi rekli da se tetovaza
ne skida.

Kidam, al neide...

среда, 13. март 2013.

MASKA






Dobro mi stoje,sve one stare
Venecijanske maske
i cak,kada na lice mokro od suza
nanesem jarke boje...

znam,da dobro mi stoje
dok se pravim da ne vidim
ljude oko sebe...
dok se trudim da ne cujem
zvuke fanfara
sto svecano najavljuju novu predstavu
u kojoj nocas
po poslednji put,nastupam...

Dobro mi stoji naivni osmeh
ceznja u ocima
i ova krila,po malo iskrzana
od andjela pozajmljena...

Jos jedna uloga dvorske lude
kojoj svaki aplauz zasluzeno pripada
iako nikada necu biti,
nominovana za Oskara,
u ovom virtuelnom svetu...

Ja vise nisam ja
jer se trudim da balansiram
na rubu svojih osecanja
i prokleta sminka vec se razliva
ocaj je beskrajan...

Pre nego sto zavesa padne
moj naklon za kraj
i jedan posebni cinicni osmeh
ne delim publici
vec ga cuvam u sebi...da me podseca
na reci...

"Necu nista zajednicko..."




недеља, 10. март 2013.

PRECUTI ME







…ne necu ti svoje suze stavljati na dlanove….
umeju one ovako ciste da zapeku…
sakupicu ih jednom sve zbog tebe isplakane…
zamolicu hladni severac da ih negde daleko odnese…
da ih sakrije u dubinama okeana…medju olupinama brodova….
jer i moja je nada… tu negde sa njima potopljena…
a jednom kad magle zaborava…
moje ime u tvome secanju prekriju…
dok budes setao nekim dalekim obalama…tudj i srecan do neba..… cuces kako vetar sa pucine donosi neku melodiju…
ucinice ti se nekako poznata…
kao da si je vec negde cuo, pa zaboravio...
mozda tada shvatis…
ipak precuti me…
reci…''ne, nije to ona…to je samo sum talasa…pesma delfina'….
ma znam… dovoljno izgovora,nacices ti i sam…





субота, 9. март 2013.

NE SUDITE MI





Pre nego što počneš da sudiš o meni i mom životu, obuj moje cipele i idi mojim putem... Prođi gradove, ulice, brda i doline kojima sam ja prošla...oseti moju tugu, bol, radost i razočarenja...
Padni preko svakog kamena koji se meni našao na putu.
Ustani uvek i ponovno idi istim putem, kao što i ja radim...
Kad to napraviš, tek onda mi možeš suditi.


уторак, 5. март 2013.

SAMO SAM ZENA


SAMO SAM ZENA



Žena sam...savršeno svesna sebe...šta mogu , šta želim...poznajem svoje telo, svoju dušu,svoje moći...snove, težnje i strahove svoje..Ja mogu da te nateram da poludiš za mnom, ja mogu da čitav svet na kolena bacim...da budem veštica iz najgore more, da budem vila iz najlepše bajke..Da budem ranjiva koliko sebi dozvolim, da budem jaka koliko niko ni zamisliti ne može...da budem ono što nije nijedna..da smejem se kad mi se plače, da plačem kad me niko ne vidi...nikad ne zaboravi, dušo draga, ja sam ŽENA i mogu sve.


петак, 22. фебруар 2013.

AAAAA, NE VISE


AAAAA ,NE VISE



Ma neka, pusti ti mene. Ne moraš brinuti. Zar ti izgledam kao neko koga možeš dva puta slomiti? Ne,  pa ti si barem jedan od onih koji kad nešto učini, učini da se zapamti. A ja sam zapamtila. Sve tvoje. Pa čak i bol. Zato, jednom si me slomio, a drugi put - Nece da moze

уторак, 12. фебруар 2013.

UZIVAJTE



MORE U VASEM DOMU






ZNAS

ZNAS


Znas, veliki decace…nisam ja trazila da odrastes…
nisam trazila da sputavas svoje zelje…
da izgubis svoje snove….
htela sam da zajedno.. sanjamo…zelimo…
htela sam samo…da tvoj nestasluk usmerim ka pravim stvarima…npr…mogao si …da mi pokvaris igracku koja se zove bol…
ta prokleta muzicka kutija …svira samo tuzne tonove…
previse dugo mi je dusa u njenom mehanizmu zarobljena…
svaki akord zagrebe po starim oziljcima….
a ja bih eto, nesto veselije….