Kroz zivot isla ,nekad brzo a ponekad laganim korakom.
Na putu tom pun kofer zelja,snova i ambicija stvarala,
punila a nikad dosta nije.
Sebicnost u nama ljudima
izrasta u velike ,ogromne potrebe.
Sanjala sam puno,zeljela srecu i ljubav na put svoj uputiti.
Ljubav izgubila ,ambicije postale smetnje a zelja nemam vise.
Kako godine idu
praznim kofer ogromni ,
ostavljam teret zelja i snova iza sebe
i NE OKRECEM SE VISE.
Oh kako je lako s praznim koferom
kroz zivot ici...
Нема коментара:
Постави коментар