TRAZIM SAMO DA MI VRATIS OSMEH...
TREBA MI U OVAKVIM DANIMA...
DA MOGU IZACI PRED LJUDE
I USPESNO ODIGRATI PREDSTAVU...
’’NIJE MI NISTA’’...
A SVASTA MI JE...
Tetovirala sam dusu tobom,
a lepo su mi rekli da se tetovaza
ne skida.

Kidam, al neide...

понедељак, 18. октобар 2010.

SLADJA MACA

Sladja maca





    Naslov: "POGLEDAJ ME, NECE BOLETI" - (proza)


Kukavice! Pognute glave okreces ledja, bezis. Gde ti je hrabrost kojom si mi mahao pred licem kada si se zaklinjao na vecnu ljubav? Gde ti je muskost kojom si se zaricao? Gde je nestao onaj covek na kojeg sam bila ponosna, kome sam se divila? Nestao si, izbledeo. Postalo ti je tesno u nasoj kuci koju smo zajedno gradili. Nije u njoj bilo dovoljno prostora za oboje, nije bilo dovoljno vazduha. Prozori nisu propustali dovoljno svetlosti. Nije bilo dovoljno vrata iza kojih bi se sakrio. Tepih se prepunio od lazi i izdaja koje si gurao ispod njega. Odlazis. Pred sobom ne vidis slomljenu zenu, koja bledi kao senka. U tim, sada vec prozirnim ocima, vidim samo vrata, koja ne mozes da docekas da zatvoris za sobom.
Pogledaj me, suoci se sa mojim bolnim pogledom, neka te obasja moja suza, svi tragovi nasih godina na mome licu. Neka te ovaj bolni grc i bore ispod mojih ociju isprate u taj novi zivot, neka ti pozele srecan put. Samo ih dobro zapamti, urezi ih u secanje.Neka ti stoje kao trn u oku, u nekom skrivenom kutku duse, kada pomislis na mene. Neka te secaju na praznu kucu u kojoj ostajem samo ja i ovi hladni zidovi. Vise nista nije isto. Slike mladog zaljubljenog para koji se smesi na zidovima dobile su neke nove konture, iskrivljene su, razmazane suzama. Krevet je hladan, leden, boli svaki milimetar koji koji ga je dotakao. Ne usudjujem se da naslonim glavu na taj kameni jastuk. I nasa trpeza govori da ovo vise nije dom. Sa nje se vise ne siri miris toplih vanilica koje si obozavao. Tako je pusto. Svaki moj korak odzvanja po kuci, i cini da mi se ledi krv u venama. Taj tupi zvuk kida mi usi. Zelim da vristim, jecam, ali glasa nemam. Ispustaj samo duboki, bolni zvuk, koji potseca na krik. Cujem samo zvuk srca kako puca, raspada se. Padam, nestajem... Zelim samo da sklopim oci, bar na minut, da bol popusti. Jos jedna se suza skotrljala niz obraz i pala na pod. Taj pod po kojem si i ti gazio.
Idi, ljubavi moja, neka ti je srecno. Neka ti ide kao po vodi, a ja cu se postarati da za tobom bacim dovoljno vode, dovoljno suza.

Нема коментара:

Постави коментар