Tetovirala sam dusu tobom,
a lepo su mi rekli da se tetovaza
ne skida.
Kidam, al neide...
петак, 3. децембар 2010.
VILE NE POSTOJE
Nema šta da ga pita kuda ide
Jer on sam kaže…
Nema šta da pita s kim je
Kada on sam uvek govori….
Nema šta da mu smeta kada želi biti sam
jer i on ostavlja nju željenoj joj samoći….
Nema šta da priča kada ga strahovi skolaju
samo treba da ga zagrli bez reči ili kafu da mu skuva ćuteći
I da čeka da kaže…..ako želi….ako može.
Dovoljno je da zna da je tu,
Da je čuje kako posluje po kuhinji
Da vidi senku njenu kako sobom hodi
Vila njegova po glatkoj života vodi.
Nema šta da ga pita kada se vraća
jer zna da će se vratiti
njihovim rečima, govorećim pogledima
ćutanju što priča, telima što zbore
dok dušu ne ogole
ili ne obuku, ili pak svuku
osećajući šta treba uraditi od tog
kad, kako I zašto u trenu života njihovog.
Jacinu stekoše duše njihove
Učeći jedna od druge kad da greju a kad da hlade
sada se samo toga secaju
Vile, a I vilenjaci
ne postoje
Пријавите се на:
Објављивање коментара (Atom)
Нема коментара:
Постави коментар